59 Bruno DOBRIĆ PULA KAO IZGUBLJENI ZAVIČAJ godina 20. stoljeća. Za njegova života nakladnici za njih nisu bili zainteresirani, pa ih je tek 2010. godine objavilo Austrijsko arheološko društvo, a 2018. objavljeno je drugo izdanje10. Djelo je naslovio Pola – Verlorene Heimat (Pula – izgubljeni zavičaj)11. Oni koji ne poznaju povijest Pule ili je poznaju samo iz historiografskih i publicističkih djela, nakon Prvoga svjetskog rata objavljenih u Italiji i Jugoslaviji, vjerojatno će se čuditi tome što jedan Austrijanac – uz to i priznati znanstvenik – piše o Puli kao o svomu zavičaju s kojim je prisno povezan. Naime, u spomenutim historiografskim djelima navodi se da su se, nakon talijanskoga vojnog zaposjedanja Pule, 5. studenoga 1918., Austrijanci / austrijski Nijemci, koji su živjeli u Puli,„vratili u svoju domovinu“ Austriju (o čemu su slavodobitno izvještavale i tadašnje pulske novine na talijanskome jeziku). Politički i historiografski diskurs u Italiji između dvaju svjetskih ratova dugo je bio nadziran vladajućim političkim narativom – u početku se pozivao na liberalna, a od 1921. g. na fašistička načela – koji je opravdavao iznuđen odlazak, odnosno zabranu povratka austronjemačkoga stanovništva iz Pule i cijele Istre kao legitiman i nužan, stoga su političke vlasti i historiografija koja je bila u njihovoj službi smatrali da je to pitanje zatvoreno.12 No iz ovih je memorijalnih zapisa razvidno kako to ne vrijedi za sve austronjemačke stanovnike Pule, posebice ne za one koji su – poput Jare Zemana – rođeni u ovome gradu, tu su proveli djetinjstvo i školovali se. Stoga je potrebno ukratko prikazati društveno-povijesne prilike koje su dovele do toga da je Pula u drugoj polovini 19. stoljeća postala zavičajem dijelu austrijskih Nijemaca, doseljenih pretežito s ziku (1909. – 1915.), gdje je stekao temeljito humanističko obrazovanje (npr. od jezika je učio grčki, latinski i talijanski). Kada je Italija ušla u rat protiv Austro-Ugarske Monarhije, civilno je stanovništvo moralo napustiti grad, pa se i on 1915. preselio u Beč gdje je 1917. maturirao i studirao na Visokoj tehničkoj školi (1917. – 1921.). Kao inženjer strojarstva od 1922. do 1933. zaposlen je u privatnome sektoru (u riječnoj brodogradnji, tvornicama za proizvodnju motora i strojeva); 1932. stekao je zvanje doktora tehničkih znanosti na bečkoj Visokoj tehničkoj školi; 1934. – 1945. postaje predavačem Odsjeka za strojarstvo na istoj školi; 1946. – 1954. privremeni je direktor Ujedinjenih austrijskih željezara i čeličana (VÖEST) u Linzu; 1954. redoviti profesor strojarstva; 1963. izabran je za rektora Visoke tehničke škole u Beču. Autor je knjiga i brojnih znanstvenih radova iz područja tehničkih znanosti. 10 Nakladnik zahvaljuje Austrijskomu arheološkom društvu i gospodinu Günteru Zemanu, sinu J. Zemana, na suglasnosti za objavljivanje hrvatskoga prijevoda ove knjige. 11 Do potpadanja grada pod jugoslavensku upravu 1947. godine, službeni naziv grada bio je Pola (hrvatski Pula, a slovenski Pulj). 12 Jugoslavenska historiografija prihvatila je taj narativ o povratku austronjemačkoga stanovništva u svoju domovinu jer je na sličan način interpretirala egzodus talijanskoga i drugog stanovništva iz Istre i Dalmacije nakon Drugoga svjetskog rata, s tom razlikom što se u Jugoslaviji nije pozivalo na načelo nacionalnosti, nego na ideološka (u početku staljinistička, a od 1948. titoistička) načela.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=