56 Bruno DOBRIĆ, Pula PULA KAO IZGUBLJENI ZAVIČAJ Politički i historiografski diskurs u Italiji između dvaju svjetskih ratova dugo je bio nadziran vladajućim političkim narativom – u početku se pozivao na liberalna, a od 1921. g. na fašistička načela – koji je opravdavao iznuđen odlazak, odnosno zabranu povratka austronjemačkoga (dakako, posebno pripadnicima hrvatskoga naroda, koje je tek čekao nesretan egzodus između 50 i 100 tisuća njegovih pripadnika autohtonih u Puli i Istri, te ostalih slavenskih i dr. netalijanskih žitelja grada i pokrajine; op. ur.) stanovništva iz Pule i cijele Istre kao legitiman i nužan, stoga su političke vlasti i historiografija koja je bila u njihovoj službi smatrali da je to pitanje zatvoreno. Jugoslavenska historiografija prihvatila je narativ o povratku austronjemačkoga stanovništva u svoju domovinu jer je na sličan način interpretirala egzodus većinom talijanskoga stanovništva iz Istre i Dalmacije nakon Drugoga svjetskog rata, s tim da se u Jugoslaviji nije pozivalo na načelo nacionalnosti, nego na ideološka (u početku staljinistička, a od 1948. titoistička) načela. Obilježavanje stote obljetnice Prvoga svjetskog rata (2014. – 2018.) i u Hrvatskoj je potaknulo istraživanje i promišljanje tih, za Europu prijelomnih, povijesnih zbivanja.* Kao u mnogim europskim zemljama, i kod nas su nanovo objavljeni po- (izvor: istarski.hr) * Predgovor hrvatskome izdanju knjige Jare Zemana Pola – verlorene Heimat, koja uskoro izlazi u izdanju Istarskoga ogranka DHK i Čakavskoga sabora (Pula – Žminj, 2024.) u sklopu XII. kola (dopuna) niza Istra kroz stoljeća.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=