45 Mladen JURČIĆ POEZIJA I PROZA drugim smjerovima, a tih dimenzija ima barem onoliko koliko i raznih mogućnosti u našoj stvarnosti. Urednik je držao da je priča zanimljiva, ali unekoliko nedorađena, pa je elektroničkom poštom poslao napomene i savjete koji bi tekst upotpunili i zaokružili. Kad poslije desetak dana nije dobio odgovor, poslao je i drugo pismo u kojemu je iznio još podrobnije upute, ali odgovora ni sad nije bilo. Urednika su se priče dojmile, a bio je ponosan i na vlastite nadopune, pa je svakako htio porazgovarati s piscem, tim više što se sjetio da su pregovarali o romanu slične tematike što ga je taj autor započeo, ali otad nije javio kako napreduje. Zato je, nakon što ni poslije mjesec dana nije primio odgovor, a ni ispravljenu i nadopunjenu priču, otišao na adresu što ju je pisac ostavio među svojim osobnim podacima. Na toj adresi bila je oronula kuća u starom dijelu grada. Urednik se popeo prilično prljavim stubištem, a kad je pozvonio na vrata na drugom katu, pokraj kojih je vidio piščevo ime, nije bilo odgovora. Još je nekoliko puta pozvonio, ali i sad je vladala potpuna tišina, a onda su se naglo otvorila vrata nasuprot piščeva stana. Na njima se pojavila debela sredovječna žena s kovrčavom, prosijedom kosom i vrlo sumnjičavim blijedoplavim očima, odjevena u izlizanu kućnu haljinu sa cvjetnim uzorkom, pa ga upita što želi. Kad je čula da traži čovjeka koji tu stanuje, pogled joj je postao još sumnjičaviji. Upitala ga je tko je i zašto traži toga stanara, kojemu je ona stanodavka, a kad joj je objasnio, ljutito se i podrugljivo nasmijala. Taj čovjek nije nikakav značajni pisac, rekla je, nego probisvijet koji već nekoliko mjeseci nije platio stanarinu, pa se napokon sučelila s njim i zaprijetila mu, no sutradan je nestao. Ujutro je otišao i više se nije vratio. Nakon što ga desetak dana nije vidjela, njegov nestanak, ili bijeg prijavila je policiji, ali ga sve dosad nisu pronašli. Kad se poslije nekog vremena raspitala, na policiji su joj rekli da njezinu stanaru nisu mogli ući u trag, a čovjek tog imena, koje mu je bilo na osobnoj iskaznici što ju je pokazao gazdarici kad je unajmio stan, ne postoji među podacima u njihovoj pismohrani. Ako je krivotvorio osobnu iskaznicu, nikad ga neće pronaći, požalila se uredniku, a u sobi nije ostavio gotovo ništa čime bi mogla naplatiti stanarinu, samo nešto odjeće, stare cipele, papire i neke fotografije. Urednik ju je zamolio neka mu nakratko dopusti da uđe u piščev stan, jer bi možda mogao pronaći nešto korisno što bi ukazivalo na to kamo je otišao. Teško da će ga policija naći, a možda ga više i ne traže, jer vjerojatno drže da je pobjegao. Sugovornica se sumnjičavo mrštila sve dok nije izvadio novčanicu, rekavši da će joj nadoknaditi vrijeme što ga s njim gubi, jer vidi da je ozbiljna i zaposlena žena, pa je stavila ruku u džep kućne haljine i izvadila ključ. Iznajmljeni stan djelovao je vrlo spartanski, a sastojao se od sobe, male kuhinje i kupaonice. Sve se doimalo pusto, osim što je na zidovima bilo nekoliko desetaka fo-
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=