41 Mladen JURČIĆ POEZIJA I PROZA dubine našega bića, senzibilitet i nadarenost s kojima ovdje ne znamo što ćemo, pa nam nisu bogatstva, nego smetnje i teret, no ondje ih u prikladno pokretačko gorivo pretvara ta mala, nedokučiva točka, koja bi se mogla nazvati „smislenost“, skrivena u središtu svega. Jasno se sjećao mirisa bagrema i jasmina koji je do njih dopirao dok su u njegovoj priči djevojka i on smireno i zadovoljno šetali, iako je oko njih bjesnio rat. Osim u tim svojim sjećanjima nikad nije bio vojnik, no u priči je s bojišnice došao na kratak dopust, a u tih nekoliko dana što su ih proveli zajedno činilo mu se da se sve kaotično u svijetu potpuno povuklo od njih, kao da je ustuknulo pred njihovim žarom koji je isključivao sve neskladno, tuđe i nepripadno, ili je možda sve to ostalo u nekoj drugoj dimenziji, kao da pukim intenzitetom unutrašnje ispunjenosti, koji je kroz njih strujao sve preplavljujući, mogu nadzirati vidove stvarnosti, određivati i samo ozračje svoga postojanja, ljuštiti izvanjske, nebitne slojeve svakodnevice dok ne ostane samo prevladavajuća, zapovjedna jezgra njihove stvarnosti. Imao je dojam da oko njih vlada drukčija zakonitost i da opasni, nestabilni svijet ne može, ili se ne usuđuje prodrijeti ovamo. Obuzeo ga je osjećaj razine koja je naizgled posve obična, ali naša uobičajena stvarnost do nje ipak nikako ne može dospjeti. – Želio bih ti dati nešto posebno – izlanuo je u jednom trenutku – ono što si oduvijek uzalud čekala – a uistinu je vjerovao da je to ovdje moguće. U njegovoj priči ta je jedinstvena nit smislenosti i žara spajala sve – od spokojnih prizora naizgled običnih ljubavnih šetnji do kovitlaca žestokih bitaka, kad su posvuda oko njega grmjele zaglušne eksplozije, a on je, nasumce pucajući, slijepo srljao u vrtlog dima, bijesa, užasa, okamenjene, bezumne odlučnosti i straha, ali i nade da će njih dvoje u samosvojnim, prisnim trenucima ponovno uranjati u skrivenu dušu šume i neukrotivo sjajnih prostora. Vjerovao je u njihov život i svijet, a sve drugo bile su naprosto trenutne zapreke, koje su čak nestvarno djelovale. Pitao se kakva je i odakle dolazi ta smislena veza naizgled besmisleno proturječnih prizora i događanja. Ali dobro je da u ovom svijetu postoji nešto tako neobično, puno dubokoga žara i čuvstvenosti, naoko posve slučajno, a nužno, poput te ljubavne veze s drugom „dimenzijom“, pomislio je. Dakako, izvan priče, u svojoj stvarnosti nije osjećao nikakvu nazočnost te tajanstvene povezanosti, ali ono čega nikad nije bilo, što nam se nikad nije dogodilo, za nas je često mnogo važnije od svega što nas je doista zadesilo i od smjera u kojemu se ravnodušno, nasumično, ili prisilno odvija naš životni put. Istodobno je lako zamisliv, ali i posve nezamisliv svijet u kojemu se naravno ostvaruje svaka mogućnost koja bi se po svemu trebala ostvariti, odgovorivši na naš iskren, zauzeti trud i značajke, kad ne bi bilo nesmiljeno tvrde i bezoblične, pustinjski jalove „stvarnosti“. No na kakvim bi se zakonima temeljio taj svijet? Bi li sve bilo isto kao i „kod nas“, ali s ma-
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=