32 POEZIJA I PROZA Hrvoje BARBIR Barba njihova e-osuda ostala je zakonski neumoljiva: zabranila mi je svako daljnje igranje čistokrvnim psima, bavljenje bilo kakvim hrvatskim športom, kamoli poezijom ili dramskim pismom. Baš tog dana, kažem, kad su objavili ovaj svoj sjajni pravno-stručni uradak, eto posve slučajno, otrovali su mi i psa. Iz iste presude sasvim postaje e-razvidno da sam vrlo opasan tip karakterno glupavog glumca, takozvani nepostojeći treći Reedov nadčovjek, u neprestanom ponavljanju istih kadrova i rakursa. Očito je da svakodnevno kvarim mladež hadezeja, koja redovito okuplja se u obližnjem kupleraju slaveći s dvije razvratne sestre, pijuckajući toplo vinceko u kavani „Kod tri uvenceta“, veselo nazdravljajući mojoj konačnoj propasti, bliskom ludilu i povratku zagorskih manekena na lokalnu vlast. Ali ništa od toga meni nije bilo važno jer toga dana otrovali su mojeg psa. Otrovali su mi psa, otrovali biće kojem sam bio najbolji prijatelj, uvjereni da ću tako sigurno pošemerit pameću. Bome, umalo. Ali, eto – nisam. I što ćemo sad, drage moje Konstrukte? Ja jednostavno nemam namjeru objesiti kopačke o vaš klin, u ovoj nagloj i nezasluženoj mirovini, makar ostao u doživotnoj umjetničkoj blokadi. I što god vi mislili, ovdje je riječ o čistoj poeziji jednog starog hladnoratovskog mraka.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=