29 Hrvoje BARBIR Barba POEZIJA I PROZA u špaliru se guraju poljubiti mu prsten s gole ruke, prstenjak koji su za njega ukrali iz lijesa pokopanog branitelja, golmana malonogometne ekipe kog ubio je Erakov zlatni šut. Mladi mjesni grobari bacaju se pod njegove noge slineći Pablovljevim refleksom, pokušavajući mu obgrliti koljena pa neutješno arlauču za njim kao da prolazi Kim Jong-un glavom i frizurom ošišanom u zdjelici božićne pšenice. Presretni količinom posla i eksponencijalnim rastom federalnih donacija i ustanovljenim međunarodnim para-biznisom, ponosno se kunu za svjetlom njegove sjene da će kopati nove jame, makar raskopali cijeli grad, u ime svih budućih europskih aglomeracija. Za to vrijeme Pablo Escobar već drži sastanak Koordinacije javnih pokreta općinskih distrofičara, lokalnih patriota zabrinutih za ekonomski razvitak i pad gradskog nataliteta. Mudro napominje da se moramo više jebati i napustiti politiku jednog djeteta po ljubavnici: Drugovi! – napominje on glasom zemaljskog boga – Napunimo svijet novim korisnicima naših usluga! Izgradimo nove crkve i pripadajuća im grobišta! Jer crkva je tek opijum za mase, ali ne može nam biti baš nikakva konkurencija! Nakon dugačkog pljeska i svečanog ručka s udivljenim suradnicima, koji svima on lakonski plati službenom karticom dioničkog društva, Pablo Escobar povlači se u osamu svog bescarinskog ureda i dugo plače
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=