27 Hrvoje BARBIR Barba POEZIJA I PROZA s jebenim respiratorom u ustima, nu prošlo je i to. Pa ipak moram vam priznati da mi je bilo jako toplo oko stisnutog srca mojeg malešnog, naime, tad upišao sam se bio u odijelo ronilačko, a samo još pravi marinci znaju kakav je to blažen i božanski osjećaj u sredini studenog. Ne zajebavajte se više sa mnom jer ja sam preživio prebacivanje svih normi Socijalističkog saveza radnog naroda Srbije, sve njihove udarnike, ovjenčane početnike i stare prvoborce iza čeličnih oklopa bratskih, kragujevačkih tvornica. Ne zajebavajte se više sa mnom. A šta drugo da vam kažem, pogobni poglupnjaci?! Pa meni su tri puta i u našim redovima pakirali kavu mlijekom domaćih konja s poljana sisavačkih, pcp-om, heroinom, a zatim i kokom, jeb’le li vas banane, ah divno li je to bilo vrijeme za nas prolupale naftaše sve dok su s braćom trampili gorivo za heroin i meni su darivali besplatne fiks ideje. Postao sam slavan i izvukao se na PTSP, sasvim pristojno nastavio živjeti u tom okruženju manijakalno grabežnih glodavaca ustrajno govoreći: Ne zajebavajte se više sa mnom, još ćete mi na kraju riješiti i pemziju! A bogamu, pa tako vam se i desilo...
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=