25 Hrvoje BARBIR Barba POEZIJA I PROZA A potla, potla bace partiju na balote, pa kao da ništa nije bilo. Kad igraju skupa, zabalaju kolo pod jesenovu lijericu, zavihore im tad nebesa i trobojnicom, udaraju bajs, kontra i tambura, kenjac voza zaprežnog fiću, i puca se iz samokresa i strojnicom, a ni maškare nam još nisu. Olako se i fino strašno u mom kuferu živi. A nije da nema para po Europi. Reže se loza krvavo i maslinovo lije na tanku mjericu. Trule lubenice plutaju po rijeci zimzeleno. Mandarine beru ratni invalidi pa ti vidi. A kilo je bijelog tu za babino brašno. I sve je tako divno i tako užasno istovremeno, kao šuma Striborova u vihoru bratoubilačkog rata, svakog dana i svakog božjeg sata. Težak je moj kufer. Pravo težak. Pun mi je Hrvata. Pismo šesto: NE ZAJEBAVAJTE SE VIŠE SA MNOM jer ja sam preživio sve eksperimente komsomolskih alkemičara, svečano primanje u pionire, omladinske radne akcije, Stipu Šumara, i vrijeme stabilizacije u kojem se raspad Azre činio kao najveća tragedija samoupravnog socijalizma. Uredno sam vozio svoju peglicu na svaki dnevni nepar, bio sretan i mlad, zdrav ko vepar, kupovao ulje i mlijeko
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=