21 Hrvoje BARBIR Barba POEZIJA I PROZA kao zdrav obrok musake. Na njihovu golemu žalost, onog dana kad su me okružili i okuražili se kušati ljudsko meso, dragi Bog proglasio je post i nemrs, a i golubi su sišli s nebesa u jatima kamikaza da me brane. Kao dobri i praktični kršćani bili su zapanjeni ovom stranom intervencijom i sad hodaju uokolo mene posve zbunjeni bojeći me se čak i dotaknuti. A svi i dalje imaju koronu, po ulicama šmrču u velike i bijele plahte i odbijaju se cijepiti. Njihovi poslovi strahovito pate, ne mogu se usredotočiti ni na domaću trampu, kamoli na međunarodnu trgovinu, tako da će i majmuni pomahnitati gladni ove zime u gradskom zoološkom vrtu. Pismo četvrto: GUADALQUIVIR Oni me već dugo čekaju. Kao ta žena i ta šalica otrova. Ja ih ne biram. Ni ovu pjesmu koju nitko neće razumjeti. Ali oni me svejedno čekaju, poput polja u kojem se beskraj smrti i života sažima zauvijek, poput knjige koja ustrajno očekuje tvoj dodir na polici. Neka će se pastrva pod kamenom danas uloviti. Nečija smrt nekom je radost i veselje. Vjerujem, ima nešto što nas usmjerava, spaja i veže.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=