203 GDJE JE NESTAO KRIVAC? Kristian NOVAK: Slučaj vlastite pogibelji, OceanMore, Zagreb, 2023., 276 str. Čitajući Novakov roman Slučaj vlastite pogibelji (2023.), svi koji vole pripovjedne iskorake – došli su, uz ostale dobitke, na svoje; naime, knjiga vrvi naratološkim poslasticama, jer je njezina zahtjevna fabularna crta višestruko raskomadana pa se zahvaljujući tako nastaloj tekstualnoj raskoši priča postupno naslaguje i čitatelju podastire u dvosložnoj kombinaciji slojevitih fabularnih etapa. U nekima od njih samouvjereno sudjeluje ispovjedni glas glavnoga ženskog lika, glas koji proizlazi iz svijesti postmoderne Antigone, buduće žrtve nekog pogubnoga Kreonta 21. stoljeća. Istodobno, vrstovno drukčiji dio teksta s vremena se na vrijeme pojavljuje se kao doslovan prijepis filmskoga scenarija s kriminalističkim predznakom, zahvaljujući kojemu nam se povremeno čini kao da smo se zatekli na predstavi kazališta za slijepe. Pritom čitatelj bez prigovora prihvaća i činjenicu da je autor sustavno nevidljiv, možda skriven, možda nestao, možda nepotreban, a možda i pokleknuo pred moćnom stvarnošću koja se njime kao i svim sudionicima ove priče – olako poigrava. Iz ženskoga se solilokvija doznaje da je riječ o mladoj profesorici književnosti u nekome manjem gradu na sjeverozapadu Hrvatske, koja u govornom streamu bez samocenzure pa i stilskog prenemaganja pripovijeda o jednoj od dviju pogibija o kojima je u romanu riječ. Njezina je (imaginarna)„pogibija“ vezana uz dvojbu kako preživjeti kada se pojedincu otimlje pravo na istinu ili mu se nameću rješenja u neskladu s njegovim temeljnim etičkim vrijednostima. Druga (doslovna) „pogibija“ proizlazi iz dramskoga sloga filmičnoga narativa kojim se problematizira sukob pojedinca s Dunja DETONI DUJMIĆ, Zagreb
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=