202 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Lada ŽIGO ŠPANIĆ sne humanizam kao zvijezda padalica, pa se u jednoj priči spominje Muzej anđela u kojemu svaki čovjek može resetirati dijete u sebi. Svijet je previše budan, a moralno anesteziran. Duhovnost „drhti“ pred mogućom materijalnom katastrofom, zato valja zabilježiti svaki njezin djelić – to je skupljanje ostataka žita u obraslu kukolju. Krhka je granica između istine i obmane, zato ove priče djeluju stvarno i nestvarno, jer je i sama stvarnost bizarna, s obzirom na to da umotvorci pomiču granice mogućega. Priče Lane Derkač plove po svakodnevici punoj živopisnih fenomena, ali i zaranjaju u psihoanalizu, u duboke i mračne podvodne struje koje nas nose... tko zna kamo. Ne možemo detektirati sve adrese smrti koje nas okružuju, ali možemo kroz procijepe širom otvorena oka još uvijek gledati život. Je li to život u nestajanju ili nekom novom stvaranju, čitatelj će procijeniti sam. Ova knjiga dobar je poticaj za razmišljanje, odnosno za filozofiranje i ono bi se moglo razvijati unedogled. Ovo su male priče o smrti usred civilizacije „velikoga napretka“ i svaka priča govori mnogo više od svih parola o globalizaciji. Premda je knjiga gotovo proročanska, nadajmo se da će ostati u okvirima fikcije. Dobre fikcije, dakako. Lada Žigo Španić, Zagreb
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=