20 POEZIJA I PROZA Hrvoje BARBIR Barba Točno u 12.25 u Zagrebu rodila se moja prva unuka. Dali su joj ime Lara, i dan je postao prelijep, a svaka tuga vrijedna življenja. Pismo treće: VESELA RAZGLEDNICA IZ MEDELLINA Prije negoli su me proglasili totalnim luđakom i strpali u medellinsku ludaru, oko mene su se motali mnogi prehlađeni analfabeti... Prsa su im bila već gotovo posve plava od mrtvljenja vlastitog tijela pod zastavama pobjedničke vojske u miru. Njihova strast u molitvi svetom Franji nikada nije bila narušena jednim jedinim puščanim zrnom, ili topovskom granatom, nu tukli su se u prsa neprestano i svakodnevno kao da je toga ljeta opet trebao započeti rat, ili su upravo vidjeli cvatnju tisućljetne agave. U ludilu Kristove ljubavi, vrteći zrnje rožarija po nevinim jastučićima mafijaških prstiju, mrzili su svaku pomisao na moju tjelesnu prisutnost vojnim obljetnicama, i nikad nisu primijetili da mi je upravo Gospodin dopustio biti tako ponižen i ismijan kako ne bih i ja umro za njih uzalud. Bilo je samo pitanje vremena kad će ta gladna vegetarijanska rulja ugrabiti moje tijelo u ruke, rastaviti skalpelima na proste dijelove rečenice, samljeti u mlincu za jutarnju kavu i poslužiti me proširenoj lokalnoj obitelji
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=