194 ZAVIČAJ Boris Domagoj BILETIĆ 3. listopada ove godine; 1 stranicu Zaključka G. vijeća, bez datuma, koje slijedom hijerarhijskih ovlasti donosi Plan razvoja kulture Grada u rečenom razdoblju, što potpisuje predsjednica Gradskoga vijeća – uz 5 stranica obrazloženja istoga, koje pak potpisuje osoba p. o. Gradonačelnika. Tu su još„klase“ i„urbrojevi“ (konkretni ili s praznim mjestima za naknadan upis). Zatim slijedi „razrada“ nadugačko i naširoko. Primijetio sam odmah: slabu i na mjestima nepodnošljivu nepismenost i nepotrebno zamršene konstrukcije pune tuđica, što znači da je cijela stvar mjestimična potvrda sljedećega: kad manjka sadržaja (ili u nj nismo sigurni, odnosno nije baš bitan), neka je barem forma ta koja ostavlja dojam/„dojam“. Sabrao sam, prema sjećanju, mnoga svoja višedesetljetna iskustva rada u kulturi i za kulturu, što u najširemu smislu, što pak posebno u području umjetnosti, točnije književnosti – autorski, kao organizator, urednik, nakladnik/izdavač i sl., pa krenuh. Sretna je okolnost ta da je priručni „materijal“ računalno pretraživ, pa sam lakše dobio/izvukao ove rezultate moje prve znatiželje, ali i interesa: KNJIGA se (u nominativu, da sad ne cjepidlačimo) na 111 stranica spominje – 20 puta: Sajam knjige = 4 puta, potom uz pojam e-knjiga, pa „Pula kao grad knjige“, uz pojam „Rojc“, višeput i razumljivo uz djelatnost Gradske knjižnice i čitaonice, pa „Projekt knjiga u kvartu“ (da se knjižničar nakon 40-ak godina staža u neznanju zabezekne) te još uz Poslovnike o radu raznih kulturnih vijeća. KNJIŽEVNOST se spominje 2 puta (u nominativu i to samo uz Sajam knjige i Monte Librić, koji je iz iste „obitelji“; usto, taj sajam za mene nije udruga, od proračuna i funkcioniranja u svakom smislu pa nadalje, nego ga treba i tretirati i „prebaciti“ u institucije, za što postoje dobri i neoborivi argumenti svima u korist, ako ćemo čisto i „transparentno“), te 2 puta u genitivu (od toga jednom kao Festival talijanske književnosti, GKČ Pula). Pojam KNJIŽEVNIK i KNJIŽEVNICI ovdje ne postoji, jednako kao ni pojam KNJIŽEVNIČKI/A itd., i sve tome slično. Još sam se dao izgnjaviti tražeći pojmove OGRANAK (nalazim samo uz GKČ), pa ISTARSKI OGRANAK, pa DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA, pa ISTARSKI OGRANAK DRUŠTVA HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA, pa„NOVA ISTRA“, pa ČASOPIS (samo kao e-časopis, ali ne pulski e-STAV), pa PULSKI DANI ESEJA = rezultat je očekivan i sjajan, a glasi: NULA, NIŠTA, NIŠTICA... Jednako je bilo kad se pisce ništa nije pitalo, a htjelo se kandidirati za EPK, što je nakraju postala Rijeka. Tu sam stao, izgubivši volju i želeći sačuvati bar malo i vlastita i dostojanstva svojih kolega pred politikom, jer „kulturna je politika“ i ovdje samo gola politika! Zaključio sam da i ova strategija, poput brojnih kojima sam svjedočio, nije rađena da bi bila izvedena, ma ni izvediva. Puli ne treba vječna priča o potencijalima (što i ovaj „dokument“ papagajski potvrđuje), nego nam treba takti-
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=