176 FILOZOFIJA Davor ŠALAT U žanrovskom opisu eseja, koji, primjerice, daje Hrvatska enciklopedija, ističe se da je to „kraći prozni sastavak u književnosti, znanosti i publicistici visokog stupnja prilagodljivosti u obliku te razvedenoga tematskoga i stilsko-retoričkoga repertoara. Takav kontekst izvedbe i recepcije pogoduje tzv. subjektivnomu tipu iskaza koji je eseju svojstven od njegove renesansne inauguracije“. Jasno je, dakle, da se svojom naglašenom subjektivnošću i figurativnošću ogled u bitnome distingvira od znanstvenoga diskursa raznih humanističkih znanosti. Povjerenstvo zbog toga knjige očigledno pisane znanstvenim diskursom, pomno međutim utvrdivši njihovu vrijednost (katkad i iznimnu), nije uvrstilo u uži izbor jer bi se time doveo u pitanje karakter i smisao same Nagrade. Kako je pak uobičajeno kod Nagrade „Zvane Črnja“, koja se dodjeljuje sedamnaesti put, odlučeno je (jednoglasno) da se u uži izbor uvrsti sljedećih pet naslova i autora (abecednim slijedom prezimena): 1. Krešimir Bagić: Republika stiha, 2. Boris Beck: Jednorog u virtualnoj šumi, 3. Dragutin Lučić Luce: Niti-Niti, 4. Irvin Lukežić: Kvarnersko-istarski ogledi i studije, i 5. Zdravko Zima: Putnik s lažnim pasošem. Povjerenstvo je zaključilo da je svih pet knjiga iznimno kvalitetno svojom, kako je spomenuto, esejističkom, odnosno estetskom vrijednošću te da bi svaka od njih zasluživala biti nagrađena nagradom ovakve vrste. No, prevladalo je mišljenje da se među tim naslovima svojim esejističkim, književnim i spoznajnim kvalitetama izdvaja knjiga Dragutina Lučića Luce Niti-Niti (izd. Istarski ogranak DHK, Pula, 2023.). Povjerenstvo je stoga jednoglasno odlučilo da ta knjiga bude pobjednica natječaja, a njezin autor laureat Nagrade „Zvane Črnja“ 2023. godine. * * * Riječ je o knjizi podnaslovljenoj „poetsko-filozofijski eseji i studije“, koja sadrži sedam tematski, spoznajno i diskursno povezanih eseja. To knjigu čini pažljivo osmišljenom cjelinom koja se udaljuje od koncepta međusobno raznorodnih ogleda, objedinjenih jedino istim autorom i voluntarističkom motivacijom da stvaranje „zbirke“ eseja nadjača logiku njihove međusobne tematske uvezanosti. Dapače, riječ je o ogledima koji se međusobno tematski i diskurzivno isprepliću, u kojima je autor podjednako nadvijen nad vlastiti tekst naglaskom na afektivnu funkciju jezika, i to kako svojim interpretacijskim perspektivama tako i izborom raznovrsnih sadržajnih silnica „predmeta“ vlastitih eseja.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=