174 FILOZOFIJA Žarko PAIĆ mlina, gdje caruju napušeni skvoteri i narkomani, beskućnici i svi koje je život pogladio teškom rukom iznevjerenih obećanja sreće i blagostanja. Sebaldova lutanja rubovima grada, pustarama i pustopoljinama, koje fotografira i otima od zaborava, imao sam u vidu u snimanju emisije na HRT3 2014. godine u jesen u kojoj sam u razgovoru s Tončijem Valentićem, urednikom serije razgovora s filozofima pod nazivom SYMPOSIUM, govorio o estetici. Naš filozofski dijalog snimljen je u razrušenoj tvornici Janko Gredelj u Strojarskoj ulici, u fantastičnome ambijentu, s gotovo melankolično-apokaliptičkim okružjem i zagasitim svjetlom koje je padalo na velebna stakla u krhotinama upravo u trenutku kad sam spominjao kako suvremena umjetnost u svojem paradoksalnome naumu revitalizira mrtve prostore industrijske urbane arhitekture. A kad sam još k tome spomenuo baš knjige W. G. Sebalda i poentirao kako u totalnoj mobilizaciji tehnosfere nastaje duhovna praznina i zaborav povijesti, snimatelj je lucidno zumirao stvarnu prazninu na podu-zemlji ove tvornice, naime metar dubok kanal iz kojeg su virile cijevi. Što još drugo preostaje od ove melankolične samosvijesti jedne post-epohe ako ne ova duboka ontologijska praznina iz koje vire zahrđale cijevi na rubu ili u središtu grada, već kako se kome svidi?
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=