Nova Istra br. 1/2024

16 POEZIJA I PROZA Hrvoje BARBIR Barba Uz jutarnji pijem mentu, a uz večernji kamovilu, tako su mi to preporučili zabrinuti doktori & nutricionisti i ona moja luda žena. A priznajem da godi to meni jer kavom se ekspresno dovedem u sukob s ovom jebenom uokolnom horvatskom javom. Nećete mi vjerovati: Na taj isti obični dan dobio sam i običnu elektronsku Obavijest zabrinutog Službenika za javno informiranje, stanovitog gospodina Ivana iz Ministarstva nekulture & šunda, slatke naše Republike Horvatske. Žustro on niječe ikakvo moje, a kamoli ljudsko pravo, na pristup razgledanju svih šupljina ministričina odrvenjelog nosa kojim pokušava ponjušiti violinski prah sa Stradivarijeva instrumenta koji joj je u naslijeđe oporučno ostavio otac, usput nastojeći sviruckati po trećem stavku Vivaldijeva sva četiri jebeno prehlađena doba. Oštro mi je nadpisao iznad elektronskog potpisa Ministarstva kulture pitajući se tko sam to pa ja pa da se usuđujem uopće pitati komu je sve Pinokijica iz ove raštimane cirkuske šatre dodijelila književne stipendije mimo natječaja tako razvidno čestitog, moralnog i javnog, kao da i sam ne znam koliko potrebitih književnika živi i radi po sleđenim našim Majskim Poljanama i koliko ih je to ostalo dužno prema Rihteru!? Već vidim da je to vješt jedan diplomat pred kojim stoji svijetla budućnost svih naših detuđmanizatora, čak ni hladni beogradski birokrati koji brižljivo prave

RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=