159 Žarko PAIĆ FILOZOFIJA stupanjima od onoga što simbolički predstavljaju Wattenberg i njegov AEI iz Washingtona, postao globalnim načinom neutraliziranja radikalne kritike društva i svih njegovih anomalija. Drugo, uz biogenetiku i teror temeljno pitanje za 21. stoljeće, kako je to nakon rušenja Twinsa u svojim tekstovima najavio Peter Sloterdijk, uistinu je postalo ono što je tako uporno, sustavno i gotovo proročanski iskazivao Ben Wattenberg ‒ demografska eksplozija Trećega svijeta i kraj Zapada kao biološki održive supstancije života u etničko-nacionalnome smislu. I treće, obrana i rat sva su druga pitanja danas potisnula u drugi plan. Što god mi kritički prigovorili ovom realističkome distopijskome scenariju, koji je neokonzervativizam od Reagana do danas nastojao držati pod uzdom geopolitike, nitko ne može biti vjerodostojan i još k tome zvati se„intelektualcem“ ako ne zauzme stav o onome što Deleuze i Guattari u Tisuću platoa nazivaju pojmovima koji jezik sapliću – deteritorijaliziranjem i reteritorijaliziranjem. Raseljavanje i naseljevanje temelj su suvremene geopolitike, bila ona izvedena tzv. mirnim putem ili ratovima, okupacijom i koloniziranjem Drugoga. Tko vodi i predvodi zbivanja u svjetskoj ekonomiji i politici, taj odlučuje o tome što je funkcija znanja i zašto pragmatični jezik javnih politika zahtijeva brza i učinkovita rješenja u promišljanju svijeta danas, a ne više elegantno i sofisticirano umijeće tzv. deliberacije koje pripada već pomalo jučerašnjem svijetu. U doba tzv. transparentnoga društva, kako to određuje postmoderni talijanski filozof Gianni Vattimo, stvari su otišle tako daleko da više nema vremena za čekanje i oklijevanje u diskurzivnim igrama javnih intelektualaca koji, uostalom, više nisu nimalo važni za rasplet političkih i kulturnih događaja o kojima u sklopu planetarnoga tehnokratizma know-how oblika života ovisi i naš život. To ide do zanimljive ironije koju u najnovijemu romanu uništiti (Litteris, Zagreb, 2022.) maestralno izvodi Michel Houellebecq, kad u kontekstu ezoteričnoga terorizma spominje i Johna Zerzana i anarhoprimitivizam i tzv. blesave filozofe s polica prepunih knjiga u jednome stanu, od kojih njegov lik na kraju ne izabire nikoga od ponuđenih, jer ne odgovaraju na pitanja suvremenosti ni misaono ni stilski baš nikako. Između eksperimentalnih tehnoznanstvenih laboratorija i korporativne zgrade AEI-a u Washingtonu, koja podsjeća na futurističku arhitekturu iz Langova filma Metropolis još iz 1927. godine, razlike su samo u tome što prvi konstruiraju bio-genetske entitete, a drugi strategijske scenarije tzv. upravljanja kriznim situacijama. Tertium non datur. Gdje je pritom nestala masovna javnost kao korisnik ovih informacija i diskursa? Nigdje drugdje negoli u virtualnome podzemlju društvenih mreža na kojima buja ekstaza komunikacije s tisuću tzv. neo-meta-trans konceptualnih jezičnih igrica nalik video-games od kojih cvjeta digitalni marketing ovoga svijeta u krhotinama u kojemu javno znanje postaje korporativni ready-made. Nema više
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=