154 IZAZOV VREMENA Mauro COVACICH ih mirne duše zamijeniti „hrvatski(ji)m“ riječima, ali čemu? Sve su odavno ušle i prihvaćene u hrvatskome. Dakle, što mi tu može/treba Zakon, osim potvrditi sve netom napisano? P.P.S.: https://www.glasistre.hr/istra/2023/11/16/daus-na-cakavici-pozdravio-prihvacanjeids-ovog-prijedloga-o-uporabi-dijalekata-896726 („Glas Istre“, pristupljeno mrežnom izdanju 16. 11. 2023. u 16:19; „Daus na čakavici pozdravio prihvaćanje IDS-ovog prijedloga o uporabi dijalekata“). O čemu bi i kako oni nego prividno uvijek kontra, sebično i partikularno tobože za opće dobro „Istrijana“ (kako se većina/mnogi među njima isključivo nazivaju i kako imenuju Istrane)? Sada bi takvi još i o jeziku (naravno, o dijalektima/„dijalektima“)? No, kako bilo... Na kojoj je (istarskoj) čakavici „pozdravio“ prihvaćanje prijedloga svojih stranačkih sumišljenika, istomišljenika i/ili „stratega“ cijenjeni g. zastupnik? Doista, na kojoj?! Pitanje vrijedi i za novinara/novinare. „Istra u Saboru“? Ne! To je IDS u Saboru, što uopće nije isto, ni jednako, ni približno. Oni „stvaraju sliku“, ali zastupaju sebe same... Oduvijek. Pa to valjda i (lokalni) novinari znaju. Ne znam ima li dotični zastupnik stručne reference glede hrvatskoga književnog jezika, tj. standarda, njegovih normi, naposljetku povijesti i sl., i u ovome slučaju to me uopće ne zanima, nevažno je. Bitan je način i trenutak djelovanja jedne „hrvatske“ (formalno i zemljopisno) političke opcije, poglavito u kulturi i spram kulture, zatim obrazovanja i dr. Kako ne bih posve odustao od teme, ton snimke tada nisam uključio. Usto, nisam još čuo da postoje ids-dijalektolozi, ni u primislima ne slutim koji bi to mogli (mogao/mogla) biti. Da čovjeku pozli od političara; sve bi upregnuli za političke bodove – rado i ono o čemu pojma nemaju i za što ih u zavičaju briga nije (od knjiga, pa i na čakavskome, nadalje). Odjednom pucaju od kulture, jezične samosvijesti i, opet, posebnosti i različitosti: ovo posljednje pogotovo – IDSove su prozirne poslastice već 30-ak godina. Sad kada Zakon ništa više promijeniti ne će niti može u općoj nekulturi, raširenoj nepismenosti i rashrvaćivanju hrvatskoga jezika (uključujući i njegova tri dijalekta), što traje desetljećima, sad kada je prevladao kolonijalni mentalitet i samoubijanje monokulturom = turizmom, u Istri osobito, eto sad će i političar(čić)i i politikanti dići ruku „ZA“ Zakon o hrvatskome jeziku. Čak i ideesovci, čini se. Ako je tako, izvorni prijedlog Zakona bit će temeljito „razvodnjen“ i unaprijed „neutraliziran“. O tempora, o mores! A ono što se istodobno u Istri (još uvijek pretežno) pod IDS-om događa s javnom uporabom hrvatskoga standarda, od nazivlja, javnih natpisa, takozvane (forsirane, oktroirane, a ne prirodne i opravdane gdje joj je mjesto) dvojezičnosti i na mjestima gdje je nikad bilo nije, pa nadalje, to nije predmetom njihova zanimanja ni rasprave. Kad se ovi „istrijani istrijanski“ (vidjeti malo početno slovo neslučajno, jer ovdje nije riječ o dijalektalnim oblicima etnika i ktetika) bave hrvatskim jezikom, doista sve, jušto sve (nan) je pošlo u papar. Očito nemaju što raditi, osim (do)čekati saborsku mirovinu. Još tako mladi, a već toliko besposleni. Korisni još i manje, osim sebi.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=