153 Od očitovanja u posljednje vrijeme, možda mi je ipak najbliži dio preporuke za podršku prijedlogu Zakona o hrvatskome jeziku, koje potpisuje Rektorski zbor Republike Hrvatske, pa citiram (mogu reći i navodim, dapače) da se podrška daje... „S obzirom na to da se prijedlogom Zakona o hrvatskom jeziku propisuje samo službena i javna uporaba hrvatskoga jezika te Zakon ni na koji način ne zadire u privatnu komunikaciju, niti se njime ograničava sloboda književno-umjetničkog izričaja...“ Nakraju, pročitao sam nekoliko „dušebrižničkih“ izjava kako je čakavski već samim prijedlogom Zakona ugrožen! Odakle to? Da je uvođenjem reda i sustava na službenim razinama i u institucijama, ustanovama i sl., da ne spominjem takozvanu Hrvatsku televiziju (a za mene je „takozvana“ dijelom i zbog jezika na njoj!), ugrožen najstariji hrvatski jezik, jezik najstarije hrvatske književnosti – dakle čakavski! Kada bi tako bilo, odavno bi bili nestali svi dijalekti (narječja) svih jezika diljem svijeta u desetcima država koje imaju zakone o svojemu službenom, književnom jeziku. A nisu nestali! Bila bi nestala i čakavica (zajedno s kajkavicom) desetljećima, stoljećima unatrag kada nismo imali ni državni niti službeni hrvatski jezični okvir. Pa nisu nestali, naprotiv! Dakle, plašeći i namjerno izvrćući, izmišljajući nepostojeće opasnosti, tako mogu zboriti i time manipulirati ili neznalice ili sve samo ne dobronamjerni, pa makar i dovoljno školovani, pojedinci. Ti su pak najgori. Takve uopće ne brine činjenica što nam dnevni tisak i drugi mediji već odavna nemaju lektore, nego ondje vladaju i naglasna i govorna zbrka, nepismenost i neznanje. Zavirite samo u lokalne dnevne novine, ne treba ići dalje! Usput, mislim da i pitanje dvojezičnosti (prirodne u odnosu prema„oktroiranoj“, čega također ima) u dobrome dijelu Istre također treba bolje, pravednije i kvalitetnije regulirati – nikome nauštrb, što znači ni nauštrb jezika uvjerljive većine stanovništva, dakle – hrvatskoga jezika, no to je druga tema. Spomenuh ovo jer smo u javnosti već čuli i pročitali bojazan nekih ionako povlaštenika domaćega političkog sustava koji su, nemajući pojma o hrvatskome jeziku, već unaprijed negativno nastrojeni, bez razloga, pokazat će se ubrzo,„pušući na hladno“ samo na spomen prijedloga Zakona o hrvatskom jeziku. Ponavljam, duga je to i druga tema.*2 Pula, 17. studenoga 2023. * P.S.: Tekst nakraju nisam objavio u čitani(ji)m tiskovinama, iako bi svojedobno možda bio dobrodošao. Nisam, pretpostavivši da će jedan glas(ić) nestati u kakofoniji mnogih „za“ i „protiv“, kada je malo tko uzimao u obzir argumente struke, povijesti i trenutka, već su se uglavnom političari, ili oni koji si tako tepaju, očekivano svrsta(va)li ideološki, a ne prema znanju i zdravome razumu. Usto, naravno da sam svjestan određena broja „tuđica“ u svome tekstiću. Mogao sam
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=