151 Boris Domagoj BILETIĆ IZAZOV VREMENA smu) određen kao jedini službeni jezik u Republici Hrvatskoj. Ni više ni manje od toga. Premda u mnogome možda – kao narod, kultura i država – kasnimo jer je, skromno držim, odavno prevladala znamenita, ali i prenapuhana hrvatska šutnja, bar stoljetna ili višedesetljetna popustljivost, kolonijalni mentalitet, nered u školstvu i obrazovanju na svim razinama, i štošta s tim u vezi, treba se koliko je moguće ugledati u zemlje („velike“ i „male“) i njihove kulture koje takav, ili sličan, zakon imaju, a ne u one koje ga možda nemaju. Netko je napisao da je budući Zakon „pomirljiv plod vremena“, što čitam tako da se polazi od sadašnjega trenutka, nema vraćanja u prošlost, nikomu ničime u Zakonu ne će se ulaziti u njegov idiolekt, dakle osobni (pisani i usmeni) izraz, ne ulazi se u osobne jezične slobode, pogotovo se to tiče nas književnika, a što je presudno za slobodu izraza i stvaralaštva itd. Ali, s druge strane, nadam se da će se Zakonom bar donekle stati nakraj rashrvaćivanju na svim razinama, osobito pak u javnim natpisima: pa pogledajmo što je, ne samo u tzv. turističkim krajevima, uopće ostalo od hrvatskoga jezika, hrvatskih imena i naziva! Kako stojimo u hrvatskoj Istri? Nikako! 1 Nered je i zbrka posvudašnja, a svako zalaganje za pismenost i ispravnost odmah se etiketira – u najmanju ruku kao pametovanje, ali i daleko opasnije, politič- * Kako se vidi na slici uz ovaj tekst, Zakon o hrvatskom jeziku ne vrijedi za političara Furija Radina, koji nastavlja provocirati po svome, po starom. Fotografija je snimak njegova valjda n-tog predizbornog jednojezičnog, dakle jezično isljučivog plakata upućenog onoj „stotinici“ birača, koji mu već desetljećima omogućuju lagodan život s podsmijehom svima; snimljeno u Puli 18. ožujka 2024. u podne na uglu Ulice Sv. Ivana i Rive. Potpredsjednik Sabora: baš u skladu sa Zakonom!*
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=