Nova Istra br. 1/2024

13 Hrvoje BARBIR Barba POEZIJA I PROZA napravljenog daleko izvan svakog dometa pameti i špecijalno za potrebe visokog maršalata ove naše lakonoge brdske bojne: – Sve granate padaju točno po sredini, po toj jebenoj popovskoj ledini, i sad glede svega toga, kad ne gine više nitko, tko će ga komu ovako potpisat lako unaprjeđenje?! Odjednom se pronio glas da se naše pozadine sigurno gole slikavaju u čvrstoj koaliciji kakve renesansne camorre obscure, ili je možda zaista tu riječ o čistom božjem čudu? I taman kad se trebalo nazdraviti što tu nitko nikoga, granulo je sunce i par glodara sisavaca istom banu međ’ naše redove blatne i proliše nam svo vino slavomisno. Pred štakorčićima malim nitko se više nije usuđivao ni strišati po sklopljenom sanduku punom argentinskih granata, pustiti lišo prdac u sklepanom bunkeru od kamenih pola, kamoli zapjevati od Vardara pa do Triglava zbog tučom zauzetog kariga. Našeg iznerviranog topnika odmah su proglasili nacionalnim veleizdajnikom i otjerali na ratno sudište, direktno u podrum obližnje školske zgarevine. U međuvremenu ugođaj je postao toliko nestvarno lijep i prigodno svečan da su i europski promatrači izmiljeli bljedunjave nosove na pjegavo sunce: Obukli su wimbledonske odore i pojavili se u brdu gledališta s odapetim kazališnim dalekozorima

RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=