125 Leszek MAŁCZAK OGLEDI tim, 1970. više se ne obraća kćeri nježno i toplo:„Maro, Marice“, već samo„Marija“ ili „kćeri“. Umjesto: „Umiri se, Maro, Marice... Karlo zaboga, što govoriš? Pusti to“ (Šoljan, 1963.: 386), ona govori: „Umiri se, kćeri... Karlo, za boga miloga, pusti sad to“ (Šoljan, 1970.: 11). Nestaje, čak dvaput, njezina primjedba suprugu „što govoriš?“, prvi put u gore citiranom ulomku, a drugi put u vrlo važnom trenutku, gdje umjesto: „Isuse, Karlo, što govoriš djetetu?“ (Šoljan, 1963.: 485), replika glasi: „Isuse Bože, Karlo...“ (Šoljan 1970: 11). Nestaje dijete i umjesto očeve replike dobivamo Marijinu u kojoj ona, donekle, pokazuje razumijevanje prema roditeljevu stavu: „Pusti ga, mama... Da, nije me dugo bilo. Imaš pravo, nisam se javljala. Ali nisam se javljala baš zato da vama bude lakše, da vam ja ne padnem na leđa – nisam se htjela javiti dok ne stanem na vlastite noge. Htjela sam se vratiti kući. (umorno) Bože što sam sve izdržala“. (Šoljan, 1970.: 11) Na kraju, pak, u poljskoj su inačici izbačene riječi koje Marija upućuje ocu, gorke riječi kad ga opisuje kao sebičnog, nepravednog starca i pijanca. Poljska verzija ublažava ovaj fragment, dok ga kasnija verzija iz 1970. pojačava jer Marija na kraju replike ustvrđuje: „Od gadosti je sagrađena ta tvoja kuća“ (Šoljan, 1970.: 36) što na kraju zvuči kao da ona više i ne želi ostati u takvoj kući. Jačanju obiteljske drame u poljskoj radiodrami također pridonosi reduciranje Martinovih i Očevih replika u kojima dolazi do izražaja otuđenost, otpadništvo, naglašavanje ljudske pakosti i zla jer, kao što Istražitelj zaključuje u razgovoru s Komandirom, pakao je u ljudima. U poljskoj je verziji na kraju druge scene izbačen ulomak: „Majka: Otac je posijedio. Ja sam posijedila. Ostarili smo.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=