124 OGLEDI Leszek MAŁCZAK „Marija: Cijeli sam jedan život provela u čekanju, da se nešto dogodi. Mnoge su se stvari dogodile, sve jedna strašnija od druge. Skitala sam se, hiljadu puta sam propadala... Ali ništa od toga nije bilo do kraja strašno. Ništa nije bilo, da kažem... konačno. Uvijek je ostala još jedna nada. Još se nešto imalo dogoditi: da se vratim kući. Sve će onda biti dobro, govorila sam“. (Šoljan, 1963.: 487) Te su riječi izbačene i u poljskoj i u kasnijoj varijanti drame na hrvatskome. Bez obzira na to, kad slušamo poljsku radiodramu, emocije su ipak jako izražene i taj se gubitak manje osjeti, a na kraju, s pomoću drugih redukcija, i ublaži. U Marijinim riječima, u njezinu glasu, osjeti se očaj i nesreća. Osim toga, redukcija emocija vidljivija je u verziji iz 1970. godine, gdje također u didaskalijama Marija manje emotivno govori, ne plače toliko, ne vrišti, ne jeca. Nastaje dio Marijinih replika poput: „Zar si me zabarovio, tata? Mama, jeste li me zaboravlili? Primili ste me tako hladno... (suze u glasu)“ (Šoljan, 1963.: 485), umjesto da Marija kaže: „(vriska) Ne, tata, ne, molim te, nemoj tata...“ (Šoljan, 1963.: 486), ona u verziji iz 1970. na istome mjestu govori: „Nema dva života, ima samo jedan. I kakav ti je taj tvoj život da...“ (Šoljan, 1970.: 11). Štoviše, Marija se u drugoj verziji na neki način ispričava roditeljima i pokazuje da donekle razumije njihov stav, iznosi svoje razloge zašto je otišla, čega 1963. i u poljskom prijevodu nema. Ovo se očituje u dodavanju sljedećih fragmenata: Marija umjesto: „Ali mama, zar sam ja kriva za sve to? Zar... (zajeca)“ (Šoljan, 1963.: 486) kaže: „Ali, majko, zar sam ja kriva za sve to? Pa znate da sam morala pobjeći – nisam imala drugog izlaza. I radi sebe i radi vas i radi kuće i radi mjesta... Nisam znala. Nisam znala.“ (Šoljan, 1970.: 12). Godine 1970. dolazi i do zahladnjenja Majčina odnosa prema Mariji. Majka inače na početku pokušava ublažiti razgovor, utjecati na oca i njegovu strogost. Među-
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=