120 OGLEDI Leszek MAŁCZAK postavio Srećko Lipovčan, pišući da prijevoda Šoljanovih djela na strane jezike ima malo (Lipovčan, 2001.: 96) u poljskom se kontekstu ne može posve potvrditi, iako se načelno slažem s Lipovčanovom tvrdnjom da se premalo prevodi s hrvatskoga na strane jezike, pogotovo u novije vrijeme (devedesetih zbog rata bilježimo drastičan pad broja prijevoda; u Poljskoj je desetak prijevoda u tome desetljeću, a u„nultima“ tridesetak!). Naime, Šoljanu su u Poljskoj objavljeni prijevodi triju romana – Izdajice (1972.), Luka (1981.) te Kratki izlet (2021.), dviju pripovjedaka, Crvena mrlja i Specijalni izaslanici, te desetak pjesama objavljenih u antologijama i časopisima (opširna bibliografija nalazi se na mrežnoj stranici: croatica.us.edu.pl). Štoviše, ne samo da su prijevodi Šoljanovih djela popraćeni recenzijama, nego se o njemu na poljskome pisalo i prije nego što su prijevodi objavljeni. Autor tekstova je Alija Dukanović, čovjek koji je nakon 1948. ostao u Poljskoj i postao jednom od najvažnijih osoba u poljskoj recepciji svih književnosti narodā Jugoslavije, pratio je književni život u Jugoslaviji čitajući časopise i novine koje su u Poljsku stizale iz Jugoslavije i redovito, svaki mjesec, u posebnoj kolumni dvadesetak godina izvještavao o najnovijim događajima na stranicama važnoga književnog časopisa Twórczość. (Istodobno ga je vlast smatrala informbiroovcem.) Spominjem ga zato što je komentirao objavljivanje Šoljanovih romana u Jugoslaviji prije negoli su izašli u poljskome prijevodu pa je tako stvarao prvi „sloj“ poljske recepcije Šoljanova stvaralaštva. Šoljana ne možemo svrstati u skupinu najprevođenijih pisaca u Poljskoj. Ali ipak se nalazi negdje pri vrhu popisa autora koji su razmjerno dobro zastupljeni i prevođeni u poljskoj kulturi. U vrijeme druge Jugoslavije prisutniji su od njega jedino M. Krleža, S. Novak, K. Špoljar i M. Božić. Tako možemo suditi na temelju broja objavljenih knjiga. Međutim, Šoljan je po nekoliko stvari iznimna pojava u poljskoj recepciji. Zahvaljujući Macieju Czerwińskom, koji je nedavno preveo Kratki izlet, Šoljan je jedini preminuli autor čija je starija knjiga, nakon 1990. godine, prevedena i objavljena u Poljskoj jer se u najnovije vrijeme prevodi jedino recentna književnost. A malo se koji autor može pohvaliti da su prevedena njegova pjesnička, prozna i dramska djela, što je upravo Šoljanov slučaj. Tema Šoljanovih dana (27. po redu, 2023., op. ur.) Teatrološki aspekti Šoljanova djela motivirala me da se pozabavim njime i pronađem još jedno prevedeno, ali ne i objavljeno njegovo djelo, za koje struka dosad nije znala, naime jednu radiodramu. Istodobno sam zahvaljujući tome otvorio novo polje istraživanja poljske recepcije hrvatske kulture, kojim se dosad nitko nije bavio, a to je analiza hrvatskih radiodrama u Poljskoj. Podatak je o radiodrami, koji sam našao u postojećim bibliografijama, nepotpun zato što se jedino navodi informacija da je Šoljanova radiodrama bila emitirana u sklopu Festivala jugoslavenske drame koji je održan na Poljskome radiju ujesen 1964. godine. Nigdje se ne spominje njezin naslov. Festival je trajao tjedan dana i
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=