12 Hrvoje BARBIR Barba, Ploče PISMA IZ MEDELLINA Pismo prvo: PRIČA O ČUDU JEDNOM NEVIĐENOM / ILI KAKO JE SVE TO POČELO A tih dana igrao se sjajan tenis između naše i njihove osnovne crte: Naše su haubice orale ispred njih, sigurno za pšenicu i mlad krumpir, njihove su granate padale ispred nas, valjda za kukuruz i kapulicu mladu. A svi bijasmo ukopani u bljuzgavici kamenja i blata ko usrani seljaci s mozgovima izvan ispražnjenih noćnih šljemova, brižno zagnjureni glavom tek u talijanske špilove i zjogove. Čak je i našem iznimno nadarenom ratnom zapovjedništvu, nakon pet punih dana oranja golih oranica po pustu Popovu polju, postalo sasvim razvidno da tu nešto ne štima: – Pa jebote, ovo je čista veleizdaja! – Vikao je nadčasnik Novica, inače nesvršeni strojobravar u miru, unezvijereno sad sprežući ratno durbe iznad svog betonsko-armiranog grudobrana i iz predvorja atomskog skloništa (izvor: ploce.com.hr)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=