116 OGLEDI Lada ŽIGO-ŠPANIĆ maćem prostoru. Naime, stalno se izvode predstave oko uhićenja, pa uhićenici bivaju pušteni na slobodu, sudske trakavice nemaju kraja, ne zna se tko, gdje, koga i zašto, a to su osnovna pitanja krimića na koje on mora dati odgovore. Ludilo u nas nema svršetka, pa je publika možda podsvjesno zaokrenula kormilo prema stranim krimićima. Dakako, za ovakvo tumačenje nema dokaza..., uostalom, ni psihologija nije egzaktna. Zaboravljena disciplina pisanja Prije no što krenemo u kratke analize djelā navedenih autora, spomenimo kako je krimić i pisanje o krimiću važno iz spisateljskih razloga. Krimić obvezuje pisca na disciplinirano pisanje, što je dobra opreka hrpi amorfnih diletantskih tekstova koji se nazivaju književnim djelima. Pisac krimića, voljeli ga neki „elitisti“ ili ne, barem njeguje tradicionalnu žanrovsku shemu, tehničko umijeće, mora imati bujnu maštu, smisliti kriminalni zaplet u mutnom miljeu i u toj kaljuži razbistriti stvari. Autor krimića usmjeren je na čitatelja, treba mu „servirati“ priču koju će čitati u dahu i treba zaobići svoj književni ego kojim se u književnosti itekako može manipulirati, odnosno prodavati rog za svijeću i svijeću za rog. Krimić mora imati uzbudljivu fabulu i pitak jezik, što je svojevrsni odušak u vremenu kada se gube granice između profesionalaca i diletanata. Zna se tema o kojoj se piše, način kako se piše i publika za koju se piše – hvalevrijedno književno „trojstvo“. Tu je priča koja ima početak, sredinu i svršetak, reduciran jezik, tu su odnosi među brojnim likovima i neizvjesnost koju dobar pisac kao psiholog mora razvijati dok se križaljka ne riješi do kraja. I što onda, vi gospodo mudraci, imate protiv krimića? Tomislav Zagoda – izvrsni krimići „engleskoga“ stila Ljubitelji serije Umorstva u Midsomeru uživat će u vrsno napisanim krimićima Tomislava Zagode koji ih potpisuje pseudonimom Bartol Fuchs. Valjda je mislio da će ih tako bolje prodati u sredini opsjednutoj stranim etiketama. No, ipak su njegove knjige prošle bez velike pozornosti. U okviru serijala Lujzijana Zagoda je objavio dva krimića – Žabarsku noć (2016.) i Zelenu tinta (2018.), koji se doista čitaju s iznimnom pažnjom jer su, osim nepredvidivih zagonetnih zločina u tihom okruženju, lijepo literarno napisani. U ozračju Gorskoga kotara događaju se misteriozni nestanci i ubojstva, a napete priče dočaravaju se uz izvrsne i dozirane opise ambijenata u kojima se likovi kreću. I radnja naših prvotnih krimića događala se u manjim mjestima – na Zrinjevcu, u Zagorju ili nekome istarskom dvorcu, razvijao se tihi ritam zločina, sve do našega tranzicijskog doba, kada su kao vatra planule mafijaške i korupcijske teme. Glavni lik Zagodinih krimića policijski je inspektor Bruno Cuculić koji s ljepuškastom suprugom Lidijom i svojeglavim sinom Filipom živi u slikovitom mjestašcu Jelenji Lug. Njegovo je glavno oružje intelekt kojim nastoji
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=