114 Lada ŽIGO-ŠPANIĆ, Zagreb ZAŠTO MEDIJI IGNORIRAJU SUVREMENE DOMAĆE KRIMIĆE? Prihvatimo li onu „banalnu“ podjelu krimića na engleski tip i na američki tip, razabire se da u prešućenoj generaciji novih hrvatskih autora krimića ima svega – i mističnog krimića i akcijskog, i krimića s književnim pretenzijama i onog koji je reduciran samo na goli žanrovski jezik, i čistog krimića i žanrovskog koktela (krimić, horor, SF). Ima našega krimića i u Varaždinu, i u Gorskom kotaru, i u Bjelovaru, pa i u Americi. Samo ga, šteta, nema u hrvatskim medijima, gdje bi mu trebao biti pravi dom. Premda krimić uglavnom odražava socijalnu sliku društva, ipak su tijekom velikih društvenih i političkih promjena u našem tranzicijskom dobu mnogi novi domaći autori krimića ostali gotovo prešućeni. Veoma čudno, jer baš se u ratnom i poslijeratnom vremenu nagomilalo poprilično građe za pitke krimiće u kojima se mogu napeto preplitati fikcija i zbilja. Pretvorba, korupcija, mijenjanje „odijela“, kriminal koji puni medijske stupce... sve je to bila odlična odskočna daska za novu generaciju autora krimića, koja je ipak ostala uglavnom onkraj medija. Zašto? Znači li to da su krimi-istrage u državi i društvu toliko intrigantne i medijski raskošne pa su potisnule zanimanje za fikcionalne krimiće? Doživljava li domaći krimić svojevrsnu medijsku krizu u plimi popularnih svjetskih krimića? I to uglavnom skadinavskih, odnosno norveških, iako je Norveška, kako je sarkastično primijetio norveški autor krimića Kjell Ola Dahl, simbol uređene zemlje bez kriminala. Upravo na tom tlu cvjetaju popularni kriminalistički romani o psihopatologiji društva. Kod nas, pak, gdje je političke i ideološke patologije mnogo, interes za krimić opao je. Kakva li paradoksa! Lada ŽIGO-ŠPANIĆ (izvor: IO DHK)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=