109 Mario KOLAR OGLEDI sti, niti će se ikad dogoditi“, dodajući da suprotno tome u cijeloj svojoj odvjetničkoj praksi još nije „...naišao ni jednom na slučaj, koji bi bio istinski kompliciran, mislim slučaj umorstva. To su sve jasni, čisti slučajevi gdje se već gotovo unaprijed moglo reći tko je ubojica“. Horvat se ne slaže s njim i iznosi oprečno mišljenje – da su ubojstva u zbilji uvijek složena, a u romanima pojednostavljena: „...u cijeloj svojoj praksi nisam sreo slučaja, koji bi bio jednostavan. Svaki je slučaj, ma kako jednostavno izgledao na prvi pogled, u stvari kompliciran tisućama sporednih stvari“, dodajući da je suprotno u kriminalističkim romanima, koji sliče „rješavanju šahovskog problema, koji pisac mora pojednostaviti zato da bi ga mogao na kratkom prostoru rješavati (...) pisac ne daje cijelu pozadinu kriminala, okolnosti pod kojima je ubojica bio odgojen, sve odnose između lica, njihovu prošlost... Za čitaoca je zato takav problem kompliciraniji iako je u stvari pojednostavljen. Slučaj u stvarnosti za tebe izgleda jednostavniji, iako je ustvari kompliciraniji“. Budući da niti jedan ne odstupa od svojeg mišljenja, dogovore se da će svoje teze provjeriti na prvom slučaju ubojstva koje će se dogoditi, a slučaj se događa već u sljedećem nastavku. Osumnjičeni u roto-izdanju iz 1960. počinju tim nastavkom u kojem je odmah na početku pronađeno truplo, dakle izbačeno je prvo poglavlje iz Globusa, no u spomenutom suvremenom izdanju Osumnjičenih izbačeno je poglavlje opet vraćeno kako bi čitatelji dobili uvid u cjelinu Šoljanova romana, pogotovo zato što nije jasno tko je (autor?, nakladnik?) i zašto izbacio prvo poglavlje iz roto-izdanja. Koliko je poznato, roman poslije 1960. više nije pretiskivan pa se to može smatrati posljednjom autorovom redakcijom i podlogom za suvremeno izdanje, koje je važno zbog najmanje triju razloga. Prvi razlog tiče se Šoljanove književne biografije, odnosno činjenice da se s jedne strane radi o njegovu prvom romanu, a s druge o jedinom njegovu izletu u žanrovsku prozu. Šoljan se prvim književnim radovima, pjesmama, javlja već kao šesnaestogodišnjak 1948. u časopisu Izvor, da bi punu afirmaciju doživio ranih pedesetih, pogotovo surađujući od 1952. u časopisu Krugovi. U isto vrijeme, zajedno sa Slamnigom, objavljuje niz prijevoda, uglavnom iz američke i engleske književnosti, kao i prijevodnu knjigu Američka lirika (1952.). Prvu zbirku pjesama, Na rubu svijeta, objavio je 1956., kad i Jednostavno umorstvo. Poslije toga objavio je zbirku kratke proze Specijalni izaslanici (1957.), a kao sljedeće knjižno izdanje pojavljuju se Osumnjičeni (1960.), njegov prvi objavljeni roman, poslije kojeg su slijedila još četiri: Izdajice (1961.), Kratki izlet (1965.), Luka (1974.) i Drugi ljudi na Mjesecu (1978.). Ipak, osvrti na Šoljanova djela od pedesetih i šezdesetih pa do novijih studija često preskaču Jednostavno umorstvo / Osumnjičene. Tako se npr. u osvrtima na Izdajice redovito navodi da je to prvi Šoljanov roman, kao da Osumnjičeni ne postoje, a ako ih se tko i sjetio, bilo je to podcjenjivački. Ilustrativan je pohvalan osvrt srpskog kritičara Draška Ređepa na Izdajice za koje naglašava kako je to Šoljanov prvi roman,
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=