106 OGLEDI Tihomir GLOWATZKY mu majka kao malom djetetu čita bajku o Trnoružici, ili kad ga učiteljica glasovira s kraja Berenikine kose uči kako nema napretka u povijesti, ali ga može naučiti kako se glazbom ublažuju uvijek slične rane.„I zbog toga se Lucijan, skupa sa svojim autorom, nadahnut umjetnosću, može seliti iz romana u roman“. Spomenuta kritičarka najradije bi već od prve rečenice Lucijanu nadjenula autorove ime. Potpuno Fabrijevo poistovjećivanje s tim likom dogodit će se na samom kraju trilogije – u zadnjim rečenicama romana Triemeron – nakon dugoga „skrivanja“: „Na vratima kabineta pojavio se tihi jedan čovjek u šezdesetim godinama života, umjetnički duge kose i prstiju kao da je u dječaštvu svirao na nekom glazbalu. ...a iz naguranoga ljudstva iskorači Ecije Grimani i upita zastrašen: Tko si sad ti? Čovjek odgovori: Ja sam Lucijan. Ja sam onaj dječak o kome je tvoj sin čitao u gimnaziji. Zastane pa u zabezeknuće naguranog ljudstva oko sebe još reče: Scriptor hoc loco dicit (To pisac na ovome mjestu kaže)“. Kao zadnju podudarnost treba spomenuti ulogu glazbe u obojice pisaca. Već naslov Vježbanje života aludira na muziku, a još više njemački podnaslovi Familienfuge ili Roman einer kroatischen Passion (i u izvorniku ispisano na njemačkome jeziku), što upućuje na autorovu svjesnu nakanu uključivanja glazbe. Ponavljanje teme u fugi, u Bachovu stilu – jednostavno rečeno – odgovara ponavljanju povijesti kroz naraštaje, a podnaslov Passion aludira na glazbene primjere, npr. Bachove Muke (pasije) po Mateju, koja se spominje u romanu Triemeron. Grass motivom bubnja Oskaru pruža mogućnost borbe protiv svijeta odraslih, a kasnije u romanu služi kao glazbalo profesionalnog bubnjara. Moć toga glazbala pokazuje se vrlo dojmljivo, u romanu kao i na filmu, u sceni kada na nacističkom skupu marš bubnjem pretvara u valcer, ostvarujući tako potpunu destrukciju nacističke parade. NEDJELJKO FABRIO (izvor: direktno.hr) GÜNTHER GRASS (izvor: tportal.hr)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=