104 OGLEDI Tihomir GLOWATZKY njoj knjižnici (Zentralbibliothek) u Frankfurtu njemačkoj publici predstavim povijest i razvitak Rijeke do danas, odmah je i meni i njoj bilo jasno da bi tu temu trebalo smjestiti u književni okvir autorov i njegovih povijesnih romana. Jer romanopisac je povjesničaru nadmoćan (Žmegač)! Izlaganje je bilo tako uspješno da sam na sličnu temu održao predavanja na sveučilištima u Bambergu i Amsterdamu. Zbog korone sam morao otkazati još nekoliko termina, ali pročulo se o autoru, tako da su nakon toga njemačka izdanja njegovih knjiga postala tražena. Nažalost, izdavač Wieser Berenikinu kosu više nema na zalihi, rasprodana je, ali na internetu (Amazon) ima još primjeraka, pa sam i ja nabavio izvorno izdanje. II. Kao germanist desetljećima sam u gimnaziji i na fakultetu predavao njemačku književnost i pri tome naravno više puta o Güntheru Grassu (1927. – 2015.) te posebice o njegovu romanu Limeni bubanj (1958.), jednome od najvažnijih europskih romana 20. stoljeća, koji je doživio glasovito filmsko uprizorenje. Čitajući Fabrijevu Jadransku trilogiju, primijetio sam zapanjujuće podudarnosti i slične pristupe povijesti s Grassovom Gdanjskom / Dancinškom trilogijom (Danziger Trilogie: Limeni bubanj, Katz und Maus / Mačka i miš, Hundejahre / Pasje godine). Glavni lik Oskar rođen je 1924. godine u Gdanjsku, gradu s podijeljenim poljskim i njemačkim stanovništvom, kao i autor Grass. U oba slučaja riječ je o slobodnim lukama na slobodnom teritoriju, u oba slučaja opisuju se mješovite obitelji: kod Fabrija hrvatsko-talijanske, a kod Grassa njemačko-poljske veze. Grassov otac bio je Nijemac i protestant, majka Kašupkinja i katolkinja. Kašubi su slavenska manjina u zaleđu grada Gdanjska/Danziga u Poljskoj; smatra se da kašupskim jezikom govori oko 50 tisuća ljudi. U romanu Oskarova majka kaže:„Mi Kašubi premalo smo Poljaci za Poljake, a za Nijemce premalo njemački“. Njegov je bubanj crveno-bijele boje, što simbolički pokazuje pripadnost Poljskoj. Grad Rijeka romanom Vježbanje života dobiva poseban književni spomenik, jer evocira sjećanje na njegovu sudbinu i budi pamćenje, kao i na posebnu povezanost hrvatske i talijanske kulture na tome području; jednako tako grad Danzig svjedoči o posebnoj povezanosti njemačke i poljske kulture. Sljedeća je paralela vrhunsko vladanje jezikom; obojicu autora prati glas da su „teški“ za čitanje: Fabrio i Grass pokazali su se ne samo romanopiscima nego i pjesnicima, koji pažljivo biraju riječi i gotovo pedantno slažu rečenice. Dotjeranost jezične izvedbe eksperimentalnim oblikom i vještim fabuliranjem podudara se s postmo-
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=