98 STUDIJA I OGLEDI Josip KRAJAČ učinio s nekom odurnom krpom (n., P.p., 872) Procjenjuje da Margit nije ništa postigla jer inače ne bi bila učiteljicom pjevanja. Njeno etičko razmatranje ljudi oko sebe ima i drugu stranu posesivnosti: zavidi Margit i drugim gospođama iz aristokratskoga kruga jer su u odnosu s ljudima proračunate i stalno nešto nasljeđuju, međusobno i od drugih. (n., P.p., 872) Jedan Döhring, mlađi blizanac, bio je šef logora, i to je temeljna vanjska komponenta koja uključuje Carla Maria Döhringa u kompleks zla zvanog – nasilje nad čovjekom. Carlo Döhring, Carleto – kako ga zove teta iz Düsseldorfa, sa svojim pluralizmom ega, jedan je od složenijih Nádasovh likova. U Döhringovoj obitelji, kako je Carlo snivanjem i zbiljom vidi, postoje osobe nečista morala: njegov predak Döhring mlađi – Gerhard bio je šef logora u Pfeilenu, koji je s bratićem Hermannom Döhringom činio zločin, teta Izolde obogatila se, iznevjerivši i pokravši oca i strica, a njena sestra blizanka, Carlova majka, nestaje na nepoznat način... Teta Izolde prisvaja Carleta i brine se o njemu. Döhring ima najmanje dva problema. Jedan je intimno obiteljski uzao zla, drugi je krivnja njegove nacije za počinjena zla. Otuđen je, ne želi se vezati za ljude, prezire ih, prezire i Krista, zato što svojom žrtvom nije čovjeka spasio ni od čega. Baš zato, da bi raščistio sva pitanja koja su se ugnijezdila u njegovu psihu, studira filozofiju i psihologiju. Carla Döhringa susrećemo na početku romana, kada prijavljuje smrt u parku, na saslušanju kod isljednika dr. Kienasta. Nakon saslušanja u kaosu podsvijesti Döhring doživljava sebe krivcem za smrt u berlinskome parku. Sklanja se u Pfeilen, na obiteljsku voćnu plantažu.U panici i iskonstruiranoj krivnji poziva istražiteljapsihologa dr. Kienasta da s njim sve to raščisti. Döhring ne shvaća da gubi razdjelnicu između sna i jave. Drugi Döhring, Gerhardt Döhring iz Carlove prethodne obiteljske generacije, nakon četverogodišnjeg bivanja u ratu osjeća grižnju savjesti, istražuje odgovornost pojedinca i društva, a tu svijest preuzima Carlo Döhring. Njegov prethodnik neposredno, ubojstvima rješava svoje probleme, stvarajući time još veći moralni i društveni problem. Carlo sve Döhringe doživljava poput kaosa u kojemu se ne može snaći (tko je on uopće u tom slijedu?) i tako se poistovjećuje s krivnjom drugih. U potrazi je za ratnim događajima, za zločinima, za izgubljenom kutijom koju je navodno uzela njegova izmišljena blizanka, a u zbilji ju je uzela njegova teta Izolda. Spopada ga poremećaj uma, a u halucinaciji između jave i sna stvara nov svijet od stvarno postojećih ličnosti i svijeta prenesenoga u drugo vrijeme. No to mu je razjasnilo neke relacije koje sve dotle ne samo on nego i nitko u njegovoj obitelji nije mogao razumijeti, kao što to nitko nije uspijevao shvatiti ni u čitavoj Njemačkoj. A i razjasnilo mu se napokon da je baš to bio razlog što u
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=