94 STUDIJA I OGLEDI Josip KRAJAČ Prilično sam često brkao ta svoja dva identiteta... Posumnjao sam da se onoga doma, osim imena, uopće ne sjećam jer su me zamijenili s nekim, pa u stvarnosti ja nisam onaj za kojega me smatraju ili što vjerujem da bih mogao biti. Padalo mi je na pamet da je moja baka izvadila iz doma neko drugo dijete, vjerujući da sam to ja. Pokušao sam osjećajima prokljuviti tko sam zapravo ja, odnosno jesam li stvarno taj za koga me se smatra. Debelo sam sumnjao da sam zamijenjen i da sam ipak netko posve drugi. (n., P.p., 1237) Nakon otimanja i izbavljenja, Kristóf živi s djedom i bakom u raskošnoj vili na Stefanijinoj, kasnije povremeno živi kod tete Irene u prostranom stanu u Damjanichevoj, a zatim na Terezinom kružnom bulevaru u obitelji tete Erne, bratića Ágosta i njegova oca, koji je zajedno s Bellardijem sudionik Predratnoga nacionalnoga otpora. Drugi vid lažne brige državne vlasti za odgoj mladih doživljava Kristóf 1957. godine na željezničkoj postaji kad ga je kao 16-godišnjaka bratić Ágost ispratio u internat na „ferije“ koje je državna vlast organizirala za djecu kako bi ovi izbjegli spoznati istinu mađarske povijesti iz 1956. godine. Postajom se oglašava razglas obnavljajući isprekidane slogove koji u zaglušnom kaosu, ni morfemi ni leksemi, gube smisao kao što i Kristóf ne vidi smisao u tom ljetovanju: Vlakovi u redovnom putničkom prometu polaze s vanjskih perona. Rona. Mole se roditelji, telji i rodbina, bina djece uključene u akciju dječjeg ljetovanja, tovanja, da nakon prijave, jave djeteta, teta, ta, bez odgađanja napuste, puste aulu kolodvora. Lodvora. Vora. Pažnja. Pažnja. Žnja... (n., P.p., 742) U egzistencijalnom i metafizičkom kaosu Kristófovo uho prima auditivne valove željezničke postaje, koja jeku preobražava u semantički kȏd njegova preplašena bića. U njega se pak obnavlja proživljena emotivno-mentalna zbrka oduzimanja imena: I ja sam posumnjao da ću možda završiti u nekakvom domu, instituciji iz koje nema povratka. Opet će mi oduzeti ime, no sad će mi za promjenu dodijeliti neko njemačko ime i prezime. (n., P.p., 740) U taj tuđi semantički kȏd isprekidanih segmenata ulazi i grupa okupljenih dječaka, a kao trajni semantem ostaje mladić Pisti kojega se prisjeća s peštanske ulice, iz revolucionarne 1956., i s kojim će se kao 22-godišnjak mimoići nijemim susretom, u izgubljenim erotskim lutanjima parkom na otoku, pa u kući Wolkensteinovih i, kao završnica svega, dvadesetsedmogodišnjak Kristóf susreće Pistija 1968. godine uz revolucionara Simona. Kristóf je proživio djetinjstvo u prostranim i bogatim vilama, ali je njegovo odrastanje bilo manje bogato. Naročitim mu ostaje sjećanje na 1956. godinu, na godinu revolucionarnog sukoba između mađarskih ustanika, nacionalne garde i ruskih tenkova. Kristóf obnovljeno, kao lajtmotiv, proživljava 1956. godinu; u sjećanju mu živi
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=