93 Josip KRAJAČ STUDIJA I OGLEDI 2. Izgubljena djeca – kriza identiteta Nádas refleksivnim diskursom „konstruira“ Kristófa i Gyöngyvér, također Carleta, kao likove kojima njihovo rodoslovlje nije baš jasno, ali imaju znakovitu prošlost koja ih bogato povezuje s drugim likovima romana, a svi se zajedno nalaze u „izguljenom“ prostoru i vremenu. Premda se dotiču u svojim podsvjesnim lutanjima, međusobno su odvojeni likovi. Dapače, sudbina je htjela da Kristóf i Gyöngyvér, pomalo izgubljeni, život provedu sasvim blizu, da ih odijeli samo tanak zid te da noću, erotski izbrušenih percepcija, slušaju kako onaj drugi, Kristóf sam i Gyöngyvér s Ágostom, provodi tjelesni čin bivanja. Sudbine Carleta Marije Döhringa, Kristófa ili Gyöngyvér plod su vladavine sile i moći, a konstruirane su na mitu izgubljene djece. Svatko je od njih na svoj način žrtva. Nádas ih literarno gradi na krimenu, nose križ pogreške, bolestī ili nacionalnih ukrižavanja svojih roditelja. To su likovi koji u sebi čuju svoj glas i glas drugoga, i nisu sigurni tko su. Svi prvenstveno povlače pitanje svojega identiteta i okrenuti su svojemu jastvu; tko sam, često se pitaju, i njihovi su isprekidani solilokviji okrenuti „su-obraćanju između mene i mojega jastva, a izvan su-obraćaju između ljudi“12. Stilski pak njihov se diskurs razvija kao diskurs senzualnih i misaonih tenzija. Moglo bi se reći da je njihov diskurs tjelesno-gestualnog izraza (iako ga Nádas takvog na stanovit način pridaje i Elisi – liku koji iz drugih razloga „prakticira“ takav izraz), diskurs kao nezaobilazna sastavnica onog idiomatskoga gestualnog jezika (n., P.p.,425) koji drugi možda nisu razumjeli ili nisu bili hrabri prakticirati, ali Carlo Döhring, Gyöngyvér i Kristof, svatko na svoj način, svoj voljni svijet izražavaju nadmoćno drukčije od drugih, prakticiraju tjelesnu komunikaciju upravljanu vlastitim razumom i/ili svojom voljom. Kristóf Demén rođen je početkom četrdesetih godina. Iz ratnoga vremena u sjećanju nije ponio mnogo, ali jest traume kojima je obilježeno njegovo djetinjstvo. Najranije djetinjstvo proveo je s roditeljima na Arenskoj cesti u Pešti. Njegov otac, komunistički ilegalac Miklós, Ernin je brat, a ovi su pak unučad arhitekta Samu Deména. Kristófova je majka ostavila oca i otišla u Pariz. Otac ostaje u Mađarskoj, ali je kao revolucionar uhićen i „ubijen od drugova“. Nakon hapšenja njegova oca (Miklósa, Ernina brata), Kristófa je otela vlast. Kasnije je Kristóf pronađen na Budimu kod izvjesne Emi Pikler. (A tu je pronađen i Bellardijev sin kojega je, jednako tako nakon očeva uhićenja, otela vlast, i kome je jednako tako majka pobjegla sa ženom, ova s Márijom Shapáry). Ta su zbivanja kod njega ostavila traumu neizvjesnosti oko podrijetla: 12 Arendt, Hannah: Politički eseji, str. 72.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=