90 STUDIJA I OGLEDI Josip KRAJAČ o sudbini pojedinca u političkom zbivanju. Nádasovi likovi, narod-nacija, dobivaju lice i naličje prava na život, jer sila svojim institucijama izaziva krizu sustava, oduzima narodu slobodu, prevrćući sustav suverenoga u sustav moći. To je politika o kojoj govori Nádasov roman i to je ona politika o kojoj govori talijanski filozof Giorgio Agamben, pišući ovako: „Čini se kao da ono što imenujemo narod uistinu nije jedinstven subjekt, nego dijalektičko njihanje između dva protivna pola: na jednoj strani skup Narod kao sveukupno političko tijelo, s druge pak podskup narod kao fragmentarno mnoštvo potrebnih i isključenih tijela.“6 U predratnim godinama, za prividno mirnoga stanja, društvo takvu politiku usvaja, razumije i prima na različite načine; drukčije i ne može biti dok su jedni u središtu političkoga zbivanja, a drugi to zbivanje samo prate iz izvanjske perspektive postajući manje ili više svjesni stanja istine i privida, kako to dobro procjenjuje jedan Nádasov lik: U Ženevi ili Londonu nešto je posve drugo značilo biti socijalist ili komunist i veseliti se što u nekim udaljenijim krajevima svijeta vlada diktatura proletarijata, nego se s istom sviješću vratiti u Budimpeštu, gdje je svijet potpuno i nepovratno zatvoren kao da je pipa iz koje samo stalno kapa voda. (n., P.p. 136) „U ratu je, pak, sasvim izvjesno, izvanredno stanje, no to se izvanredno stanje u Nádasovim likovima produžava i ostaje neizvjesnim, uzima se kao stalnost, kao redovno, normalno stanje koje nameće agresor, a građani ga Pešte takvim prisilno primaju, kao što se to događalo i u drugim europskim gradovima (naprimjer u Parizu).“7 Stanje zabrane ograničava vrijeme kada se smije ili ne smije kretati gradom. No, više je od toga kao izvanredno stanje prisutna zabrana govora. Jer, kako Nádas ilustrira romanom, postoji određeni broj političkih zbivanja u povijesti Mađarske o kojemu se nije smjelo govoriti i koji nije smio postojati u svijesti ljudi, kao što se naslućuje u pripovijestima četiriju gospođa iz viših krugova – Márie podrijetlom gro6 Agamben, Giorgio: isto, str. 156. 7 Sartre, Jean Paul, u: Alain Finkielkraut, Pametno srce, str. 146:„...s vremenom se između Parižana i tih soldata, u biti tako sličnih francuskima, uspostavila neka vrst sramne i neodredive solidarnosti. Jedne solidarnosti kojoj se nije pridružila nikakva simpatija, prije se sastojala u nekoj biološkoj navici. U početku nas je boljelo kad bismo ih vidjeli, a onda, malo-pomalo, odučili smo se toga da ih vidimo, poprimili su institucionalni karakter.“
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=