9 Tomislav Marijan BILOSNIĆ POEZIJA Stiglo je vrijeme plača, dani teški za Zemlju i za Čovjeka. Ovo je vrijeme sudaca, vrijeme onih koji peru ruke u krvi našega tijela i blato bačeno na naše lice uklanjaju trnjem skrušeno govoreći: Evo čovjeka! Ovo je vrijeme koje vrijeme briše i postojanje ljubavi u hramovima poezije. Pilat Te šalje Herodu, Herod uz pompu vraća Pilatu. Ura na nebu odredila je svjetlosni čas, a ne Pilatova presuda. U pripovijest o sucu ne vjerujem, svaka te riječ otkriva, živiš ne mijenjajući se. Ti si Božji stil, i tako jednostavan kao svaki dječak prije nego bilo što poželi. Ni časa nisi bio zatečen, za njih si čuvao svoje vapaje. Raspni, raspni, raspni, vikaše, u zamjenu za razbojnika. Recite, recite, recite, nevin sam od krvi ove! Kriknite, jauknite, sutra ćemo u noć muzeja, od svoje ruke skončati dok je operemo u vodi hladnoj. Suci grčki, suci rimski, suci proleterski, recenzenti pjesama i pjesnikā, superrealisti suci jezika na kojemu se izležavate po cijele dane u kući jeruzalemskoj, suci beskrajnih ljepota svijeta, samo raspeti ispunjaju Božji spasiteljski plan. ISUS PRIMA NA SE KRIŽ Isus prima naš križ. Kriste, danas sam s tobom u meditaciji i molitvi. Silan križ a obično drvo, stvoreno za tvoju golotinju.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=