86 STUDIJA I OGLEDI Josip KRAJAČ Svemu je nametnut diskontinuitet vremena pa se život(opis) likova prikuplja i rasipa tijekom cijeloga romana. Paralelne pripovijesti naizgled su tvorevina svijeta koji živi svoj fikcionalni život, na što Nádas u uvodnoj opaski upućuje,1 iako se u romanu mogu otkriti stvarni problemi i povijesne ličnosti. Autor roman gradi na iskustvenim relacijama iz stvarnoga života, a tema je romana političko stanje Srednje Europe dvadesetoga stoljeća. Tako Nádasov roman, ipak,„kao historiografska metafikcija ne predstavlja samo svijet fikcije, koliko god on svjesno bio prikazan kao konstruirani svijet, nego i svijet javnoga iskustva.“2 Dakako, tekstura romana nikako nije samo društvena kronika, jer pripovjedač, a tako i glavni likovi, natapaju roman (i) intimnim životom. Te Paralelne pripovijesti uzimamo kao dokument vremena, diskurs povijesti i razuma, ali i subjektivni diskurs osjećaja i volje. Uz to treba primijetiti da se Nádasov roman znakom i strukturom može razumjeti kao nov diskurs potvrđujući kako diskurs nije tek sredstvo kojim se nešto kaže, nego je diskurs kao čin događajā i činjenica. U ovome dijelu studije fokusiramo povijesnu vertikalu romana kojom autor izriče presudu ideologiji dvadesetoga stoljeća, zapravo izriče presudu ideologiji represije, obilježenu ideologemima nacizma, fašizma i boljševizma, a u kojih su odrednice svedene na silu, presiju i institucije – logora i doma za dječake. Očiti subjekti ideologije presije u romanu Paralelne pripovijesti jesu Von Schuer koji vodi brigu o čistoj rasi, Elmer Vay koji priprema deportaciju Židovā i mlađi blizanac Döhring koji zapovijeda logorom. Svi oni okrutnim metodama lišavaju ljude slobode ili života. Na odvojenim prostorima, ali svakako uključujući Berlin, Pfeilen i Mohač, i ne nužno u isto vrijeme, ali simultanom politikom, oni sudjeluju u politici nacizma. Barun (Ottmart) Freiherr Von der Schuer šef je berlinskoga Instituta za genetiku. U njegovu eugeničnom institutu vodi se briga o naciji. Proučava se genetika njemačke, a onda i nordijske i mađarske nacije. Institut vodi brigu o usavršavanju vrijednih osobina potomaka nacije, prema načelu: najprije mi onda ja. Takvim pak postupkom postaje ugrožen identitet drugoga, najčešće nižih socioloških jedinica: pojedinca i obitelji. Von der Schuer u Institutu razrađuje temeljni segment strategije politike nacizma. Institut raspolaže bazičnim podatcima koje prima iz rimskoga odjela Instituta. Osim već uključenih nacija koje bivaju predmetom ispitivanja, Institut priprema bazu podataka i za proučavanje genetike „slavensko-balkanske nacije“. Cen1 „Moram Vam bez odgode reći da u rukama ne držite povijesno djelo, već roman, pa su stoga svako ime, svaki lik, događaj ili svaka situacija što se doimaju stvarnima plod spisateljske mašte i ništa drugo. P.N.“, kao uvodna napomena. 2 Hutchen, Linda (prev. Ana Juričić), u: Vladimir Biti: Politika i etika pripovijedanja, str. 37.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=