85 Josip KRAJAČ, Opatija DISKURS SILE I MOĆI Péter Nádas: „Paralelne pripovijesti“ Autor roman gradi na iskustvenim relacijama iz stvarnoga života, a tema je romana političko stanje Srednje Europe dvadesetoga stoljeća. Tako Nádasov roman, ipak, „kao historiografska metafikcija ne predstavlja samo svijet fikcije, koliko god on svjesno bio prikazan kao konstruirani svijet, nego i svijet javnoga iskustva.“ Dakako, tekstura romana nikako nije samo društvena kronika, jer pripovjedač, a tako i glavni likovi, natapaju roman (i) intimnim životom. Paralelne pripovijesti uzimamo kao dokument vremena, diskurs povijesti i razuma, ali i subjektivni diskurs osjećaja i volje. Uz to treba primijetiti da se Nádasov roman znakom i strukturom može razumjeti kao nov diskurs potvrđujući kako diskurs nije tek sredstvo kojim se nešto kaže, nego je diskurs kao čin događajā i činjenica. U ovome dijelu studije fokusiramo povijesnu vertikalu romana kojom autor izriče presudu ideologiji dvadesetoga stoljeća, zapravo izriče presudu ideologiji represije, obilježenu ideologemima nacizma, fašizma i boljševizma, a u kojih su odrednice svedene na silu, presiju i institucije – logora i doma za dječake. 1. Eugenika i logor kao biopolitička paradigma dvadesetoga stoljeća Roman Paralelne pripovijesti sastoji se od tri knjige: Nijemi predjeli, Dah slobode i Bezdane noći, a ove su podijeljene u više poglavlja.* Poglavlja se okupljaju oko određenih likova čiji se problemi otkrivaju u kontekstu povijesnopolitičkih zbivanja. (iz osobne arhive) * Ulomak iz studije: Nádasov diskurs politike i diskurs tijela. (Op. aut.)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=