81 Vinko BREŠIĆ STUDIJA I OGLEDI du. Skrb o knjižnici i arhivu dalje je preuzela Zdenka sve do kraja života, a država je i jedno i drugo od 1945. stavila pod zakonsku zaštitu. Do kraja 1991. cijela zbirka Brlić nalazila se u kući Brlićevih, a nakon pada Vukovara preseljena je u Muzej Međimurja u Čakovcu gdje je ostala do jeseni 1997. kad je vraćena u Slavonski Brod, ali ne više u kuću Brlićevih na glavnome gradskome trgu, nego u kuću u Ulici J. Kozarca 4a. Knjižnica i arhiv Brlić u vlasništvu su Gilde Ružić, supruge ing. Viktora Ružića, sina dr. Viktora Ružića i Nade Brlić. Stručno su obrađeni, arhiv je i mikrofilmiran, a čuvaju se u Hrvatskom institutu za povijest Podružnice Slavonski Brod u kojemu je zaposlen i Mato Artuković, voljom Gilde Ružić skrbnik ove ostavine, baš kao što je to u Rijeci Theodor de Canziani Jakšić. Što se riječke Vile Ružić tiče, ovu je obiteljsku kuću dao sagraditi Viktor Ružić, stariji, hrvatski ban i ministar pravde te advokat, muž Nade Brlić, najstarije kćeri Ivane Brlić-Mažuranić.34 Po očevoj smrti prešla je u vlasništvo sina mu Viktora, odnosno unuka, također Viktora, i unuke Matilde. S vremenom je Vila Ružić zaštićena kao pokretno kulturno dobro u kojemu se čuvaju predmeti koji čine Spomeničku knjižnicu i zbirku triju glasovitih hrvatskih porodica: Mažuranića, Brlića i Ružića o kojoj skrbi spomenuti Theodor de Canziani Jakšić. Dok je pitanje vlasništva Brlićeve kuće riješeno 2011. godine, još uvijek nije u cijelosti riješen odnos između riječkih vlasnika Brlićeve knjižnice i arhiva i grada Broda. Naime, Ivana Mažuranić udajom za advokata Vatroslava Brlića u Slavonskom Brodu stvorila je svoju knjižnicu i arhiv koji je zbog dokumentacije i obiteljske korespondencije nedjeljiv ne samo od knjižnice i arhiva obitelji Brlić, nego je nedjeljivi dio i knjižnice Ivana i Antuna Mažuranića te obitelji Ružića. Od dijela zbirke Mažuranića u Jurjevskoj ulici u Zagrebu Ivana je stvorila i zbirku u Slavonskom Brodu; dio ovih zbirki danas se nasljedstvom nalazi u vili Ružić u Rijeci te s onim u Slavonskome Brodu čini jedinstvenu cjelinu neprocjenjive vrijednosti. 3 Dr. Viktor u Ružić u Uspomenama preseljenje svoje obitelji 18. VII. 1938. u novu kuću, koju je sagradio na Pećinama, naziva važnim događajem, a relativno opširan opis završava ovom anegdotom: „Nakon 30 godina našao sam u našem ormaru za rublje jednu praznu dozu od ‘Talco palmolive’ koju sam već htio baciti. Kad sam ju otvorio našao sam na pergameni po mojoj Nadi napisano sljedeće: Stari dome ostavljam te teška srca. Ovdje smo živjeli sretno 20 godina moj muž Dr. Viktor Ružić sada ban savske banovine i ja Nada rodj. Brlić i naša djeca: Vesna, Gjoko, Eti, Viktor, Nada i Vera. Oni su ovdje rasli nekoji i odrasli, četvero mladjih rodilo se ovdje, ovdje smo sretni bili i da si blagoslovljen zauvijek stari dome. Od ognjišta svoga daj oganj za novi dom, od Božjeg blagoslova blagoslov. Ne zadrži srca moga, trebam ga svoga, da ga djeci mojoj i mužu dadem u našem novom domu na Pećinama kod mora.“ Nada Ružić – Sušak 18. VII. 1938. (Str. 32-33.)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=