76 STUDIJA I OGLEDI Vinko BREŠIĆ jimi liepimi kućami, kazalištem koje je vrlo liepo viditi itd. Zatim luka sa onom množinom brodova kojih se isprepletena užeti jarboli tako liepo viditi. Nu što je najljepše to je i opet more(...) More je danas tim ljepše bilo jer se je malo talasalo (...) Grad nije u redu držan. Šteta. Po mom mnenju bi sve u zlato okovati morali, sve odkuda se more vidi. Sada je veliki englezki brod „Athenian“. Rado bi ove ljude čuti govoriti. U ostalom sam na Rieci već čula englezki govoriti i sve razumjela. Corso je širok i velik nu dućani grozni. Tu ti kakovu kištru prevrnu, unutra nekoliko pari gaća, dve košulje, hljeb kruha, porazbijeni komad stakla na to pak eto ti izloga; za nas Zagrebčane!! Nego ljudi su mužkarci svi poredu liepi, vrlo liepi (...) A more neprestano pjeva... Ivana se dalje žali da su „strašno mnogo u hotelu“, sutra odlaze, telegraf ne radi, a mama da je groznicu imala. U zapisu za sljedeći dan daje nekoliko riječi o parobrodu, uživa što je na kormilu, toplom suncu i„uztalasanom tamno-modrom moru“, iza njih„divna Abbazia a pred nami Rieka“. Prelaze na drugi brod,„Hrvat“, voze se u Novi, prolaze mimo Kraljevice, stoje u crikveničkoj luci, u Selcu su „sasma kratko stali“, pa dolazak u Novi – „na mjestu gdje ‘oro gnjezdo na timoru vije jer u ravnici slobode nije’“, citira Ivana djedove stihove iz Smrti Smail-age Čengića – „u starom mjestu Mažuranićah!“: Romantične su te stare, uzke i visoke kuće, sve iz jedna kamena uzke ulice, liepe Primorke koje neće nikada mimo tebe proći bez da ti dobar dan nazdrave... Zadnji zapis u Putnim bilješkama završava s petkom, 19. travnja 1889. s najavom sutrašnjeg povratka u Zagreb, prije povratka večer „pri kapeli S. Nikole, najljepšem mistu va Novom“: Cilo se Novljansko more, divne boje, odanle vidi. I Senj je vrlo dobro viditi a nad njim sjedoglavi stari Velebit. ... Kada mučim najjače se divim. Osim spomenutih teka s putnim bilješkama, u Arhivu obitelji Brlić čuvaju se i dnevnici Ivane Mažuranić sa zapisima iz 1888., 1889. i 1891., dok su oni iz 1911. i 1912. te iz 1918. godine u posebnoj, trećoj bilježnici. Po dataciji se vidi da se neki zapisi preklapaju s onima iz Putnih bilješki. Tako u dnevničkome zapisu za utorak, 2. travnja 1889., dakle prije opisanoga puta iz Putnih bilješki, mlada Ivana zapisuje:
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=