75 Vinko BREŠIĆ STUDIJA I OGLEDI Abazziju otišao, kako je „Bakar“ iz R. prispio i neki „ [prazno!]„ iz Ike. (...) Brod iz Ike doveo je mnogo ljudi i svi naprćeni vališi i vrećami. Nu prije ulaza u grad pregledao im je pandur svaku i najsitniju stvarcu da ne bi zabranjene predmete uvažali. Ivana potom navodi kako je tata našao„opet nekakvog poznatog gospodina iz Zagreba“, pa joj je dosadno, ali svakako ljepše nego da je u Zagrebu, možda i zato što još mora nije vidjela. U sobi je,„kiša lieva ko iz kabla“, sada je tati dosadno, a mama joj prigovara da je „mnogo bedastija“ otkada je veća, što joj ne vjeruje i o tome si glave ne razbija. Sljedeći dan pala je srijeda: Moj petnajsti rodjendan! Nitko ni neće da opazi kako je to važan dan, nitko nego gospodin Bog koj je htio da budne taj dan nešto osobita, i dopustio da 17. aprila budne sva Opatija i sve gore naokolo pod sniegom. Baš sad došao je tata i pripovieda da kažu mornari da se najstariji ljudi nesjećaju takve nesreće, da je sav cviet iz voćaka odpao. Siromašni ljudi. Bili smo na Sušaku gdje smo i villu Ružićevu vidili. Najljepše leži vrt. Sasma je ta villa na stieni nad morem, nu vrt je s druge strane u zaklonu i tako je ondje sve u najljepšem cvietu. Izgleda sve ko mali Miramare. Čudno je viditi kako je ovkraj mosta koj je medja med Hrvatskom i Madjarskom, sve nadpisi na hrvatski a onkraj odmah na prvoj kući već talijanski. U obće se u toj madjarskoj Rieci vrlo malo madjarski čuje. Ja sam samo dva čovjeka čula govoriti. Riečina je sada dosta velika. More tako liepo buči. Taj glas mi se dopada bolje no najljepša muzika. Ovo je prvi put da Ivana spominje riječku obitelj Ružić, a riječ je o vili riječkog poduzetnika Đure Ružića (1834. – 1922.), oca Viktora Ružića za kojega će se 28 godina poslije ovoga susreta udati Ivanina kći Nada. Đuro Ružić izgradio je pedesetak kuća u Rijeci i Sušaku, a vila koju spominje Ivana Mažuranić danas je u Strossmayerovoj 24, tj. ne radi se o vili na Pećinama, koju je 1938. sagradio Đurin sin, ban i ministar dr. Viktor Ružić. Nakon ovoga uslijedio je opsežan i dojmljiv opis Trsata: Bili smo na Trsatu. To je nedvojbeno najljepši izgled koj sam diljem ovoga puta vidila. Uzpinjati se je preko jedno... stubah, a uz stube uviek postaje križnoga puta. (...) Crkva sama po sebi liepa je nu neleži na najljepšoj točki (...) Odavle dakle vidiš Ričinu koja ti baš pod nogama teče. Na mjestu gdje se ona med dva kamena brda zavija stoji velika tvornica papira naslonjena na krš kroz koju je neki prolaz prokopan. Dalje otamo se širi Rieka, sa svo-
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=