73 Vinko BREŠIĆ STUDIJA I OGLEDI O tim zapisima i o ulozi Rijeke u životu i djelu ove još uvijek naše najpopularnije književnice kanim nešto više reći u današnjem svome izlaganju.*1 Polazište mi je Ivanina autobiografija, nastala kao odgovor na anketna pitanja tadašnje JAZU kao dio pripreme za biografski leksikon. Ivana je svoju autobiografiju napisala u svibnju 1916. u Topuskom, a prvi put je objavljena 1930. u Hrvatskoj reviji. Među anketnim pitanjima bilo je i ono koje se ticalo putovanja, a Ivana je ovako odgovorila: U petnaestoj svojoj godini učinih prvi svoj put, i to u Primorje. Moji zapisci sa toga puta počinju romantičnim usklikom: „Raskinuti će se čarobna zavjesa kojom je dosada za mene svijet prekriven bio!” Zaista, patetična riječ za put, koji je imao poći do naše Rijeke, pa do Primorja! – More je, uostalom, pofalilo u svom prvom dojmu, te se jasno sjećam, da prvi dojam mora, ne znam s kojih razloga, nije bio onaj što ga s hinjenim ushitom bilježe moje„putne uspomene”. Nasuprot me je Novi Vinodolski obuzeo svojom kamenitom pustoši, svojom živahnošću malog dječjeg naroda, a osobito svojim morem, koje mi se tek tamo počelo u pravoj krasoti prikazivati. Osobito me je zagrijao za primorsku starinu razgovor s najstarijim bratom moga djeda, 90-godišnjim Josipom, koji je još jedini i posljednji nosio staru novljansku nošnju: suknene bijele hlače uska kroja, plavi prsluk i maleni, okrugli šeširić. Odlomak neke stare novljanske pjesme o „misecu travnju” koju mi je u razgovoru rekao, zabilježila sam odmah u moju bilježnicu. Ta mi je bilježnica važnošću dakako nadilazila svu ostalu putnu prtljagu roditelja. Premda neko vrijeme zagubljena, bilježnica koju Ivana spominje srećom je sačuvana, a njezin sadržaj prvi je put ušao u najnovije kritičko izdanje autoričinih sabranih dijela. Riječ je o prvoj knjizi koja donosi autoričinu rukopisnu ostavštinu, a pod naslovom Moji zapisci sadržava Ivanine dnevnike, memoare, molitve, putne i druge zapise što ih je za taj projekt priredio brodski povjesničar Mato Artuković, ja redigirao kao urednik knjige i projekta, a objavio Ogranak Matice hrvatske u Slavonskom Brodu. Najraniji su to Ivanini tekstovi nastali u razdoblju 1885. – 1889., dakle u vrijeme kada je Ivana imala 11 do 15 godina, danas bismo rekli da je bila tinejdžerica. Riječ je o ukoričenoj crnoj bilježnici formata 13x7,5 cm sa sveukupno 61 olovkom ispisanom stranicom i četiri naknadno umetnuta listića. Iz ove je teke Ivana napra- * Riječ je o predavanju koje je na poziv Irvina Lukežića autor održao u riječkoj Sveučilišnoj knjižnici 17. listopada 2018. u sklopu ciklusa Colloquia Fluminensia – razgovori s baštinom. (V.B.)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=