64 NOVI PRIJEVODI Kristian KOŽELJ vrane su umukle posve narančaste od jutra pas je u odrazu bistre lokve spoznao da nije čovjek. i ona stara ruka s pločnika je poletjela nagore, ujela tvoju i rekla: volim te. kao sina. nikada nisam imao sina. a ako bi ga imao, volio bih ga kao tebe. kada svjetla žućkasto zasvijetle (kadar laterne svetijo rumeno) tada stvari budu jednostavne i pozvat ću te recimo, na džez i stat ću među prstima naizmjence srolati ručno svijene cigarete i već četiri godine istekao pokaz za praški tramvaj kada svjetla žućkasto zasvijetle ostaju samo oči samo oči i paljba ponekad je bog tako brz u trećem gutljaju sivoga pinota i smrt je blizu kao ti i ti si blizu kao smrt kada na obali brojiš udarce
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=