45 Tamara SPAJIĆ POEZIJA kamenje propuštam ga kroz prste jer mi se čini kao da pucketaju svijeće šuškaju pergamenske stranice pjevaju se molitve u žamoru kukuljice sklopljenih dlanova prebiru krunicu do svitanja dok ne zasipi jutro u boru oproštaj na kraju, što sad, pjesme? želite da vas ulančam samoglasnikom a i nosim kao maramu oko vrata? ma nema šanse hoću li vas kao i mnoge prije izgubiti uništiti zatrti? ili da kupim sjekač papira brisač dokumenata? da vas nekome pokažem? ma nema veze to ionako nisam bila ja nisam vas pisala ne poznajem vas niste se lomile kao zraka svjetla u plavom staklu
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=