44 POEZIJA Tamara SPAJIĆ u sobi. danas je kišni dan zašto se bojim to pomisliti rijeka pere haljinu obala, oskudnu i tanku odnosi nakupine kristala mojih misli, ne, nisu stigle bljesnuti na suncu stojim pred vratima ljetne kuhinje i razmišljam, što ako sad padne kiša, djeca, hoće li pokisnuti putem prema školi? sasvim lijepa briga naspram ove nakupine olova u srcu noćna pučina na mrkloj pučini čuje se samostanska tišina naftalinski mir rukopisa i inkunabula tiho zujanje krijesnica-riba na obali su mjesecom navošteni brodovi i stijene – kosti redovnika koji ne mare za moje riječi treba dočekati vrijeme iza ponoći spustiti se do pljuskanja svjetlosti do same kripte gdje puše neznani vjetar koji smo zaboravili. tu u njihanju morske trave grabim sitno
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=