38 POEZIJA Tamara SPAJIĆ kiša kristalne kugle rastalile su krovove. staklena jegulja penje se u oblake među ljubičaste krijesnice srebro srebro posvuda se slijeva boli u otvorenoj utrobi skliski kažiprst slatke želatine kišobran od šećerne vune iglicama razara mokrina šamarima lije blistave bičeve kiša dan bez kiše lijepo je pobjeći i ne vratiti se zrak je blag i suho zlatan u darežljivo ljetno popodne hodam da bih hodala gledam vrhove tenisica to nisu moje noge igram se s pahuljicama zraka dok maestral iz srebrne mrežice prosipa iskre po mojem licu o bože, kako se sve raspada! pa ipak uživam u danu samo zato što je bez kiše
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=