35 Boris Domagoj BILETIĆ POEZIJA šutnja = praznina šutnja ≤ praznina šutnja < praznina šutnja > praznina šutnja ≥ praznina šutnja ≠ praznina (riječ praznina zamijeniti riječju mudrost)*1 Zadatak je: ZAOKRUŽITI POLAZIŠTE/A PJESME HAIR, LOKALNA PRIČA Kupam se danas nekom svjetskom, jasno Umjetnom, pjenom globalizacijske cakline: Smile, my dear, smile my darling, wow! Tuku me emocije sada smiješne mladosti. Tata mučaljiv, mama u glavnoj ulozi; čekaju subotom u gluho doba da čuju kako je bilo u disku. Bože, što danas na to reći? Bezobrazno mladi, svi lijepi i skladni, kao u Kosi onog amerikanizirana Čeha, znači tu i tamo tek ponetko napušen. Jutro je značilo sve – i ok, i novi dan, pa makar bio Dan nesuvislosti. TU SMO jedinac naš diše i smije se na rebru, zbija šale i šarmira sestrice vršnjakinje povijesti bolesti i prognozama unatoč; medicinke početnice uzvraćaju, daju mu krilca, * (prozna razina: vježba se znakovima oduzimanja i zbrajanja, dijeljenja i množenja; slijed riječi i znakova te njihovih odnosa nije obvezan, već slobodan, na objema razinama)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=