34 POEZIJA Boris Domagoj BILETIĆ puno kasnije u istom je stanu adžijine 6 umirala mama: otvorena trećeg oka; za njom otac: moj lipi anđele i hropac s osmijehom. e sad fale riječi do puna stiha. ŠKULJE Važno da sve se U bijelim oblacima, Nakon nekih (samo)ubojstava, Dalje valja i kotrlja. A njihovo tek dolazi; Supijani maturanti: „Gotovo je, gotovo!“ U staračkim domovima, Gdje još nije „gotovo”: Mir, tišina, šutnja. Sa Foruma, iz Splitske: Samo nek’ je škulja, Njegova, njezina, njihova. Proračunata, Proračunska, Briselska najzad. I odostrag, mhm, jednako. U strahu od sutra. Živiš za jučer. A ŠTO (JE) DANAS?
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=