27 Tomislav Marijan BILOSNIĆ POEZIJA Vojnik skriven pod Tvojim stopalima prinosi na štap nataknutu spužvu, ocat i žuč. Potomci će govoriti da Ti je utažio žeđ. I Marija Magdalena od boli bijela čeka da Ti opere noge. Kriste, zatvaraš oči i glava pada na desno rame, umireš kako bi sve tek počelo. Vojnik kopljem probode bok, a ranjeno se nebo rastvori. Nisi sam, nismo sami. Iz groma na oči slijepca poteku krv i voda, kad ugleda bijele munje poviče: Zaista, ovo je sin Božji! Stražari nisu ni čuli ni vidjeli što su očekivali, sve se zbilo tiho na jeziku poznatom. I Sin i Otac i Duh goli na Zemlji, s pojasom oko slabina i pjesmom onih koji vjeruju. Slavu ne može izreći ni prvotni tekst, sve je toliko doslovno da je neobjašnjivo. ISUSA SKIDAJU S KRIŽA Je li itko sklopio ruke u času kad je umuknuo šum vjetra i vode, ili su pazili da križ ne ostane neiskorišten. Križ je prekriven plavetnilom munje, a glave su magla i mrak omotali. Muško i muško, žensko i žensko, zasebno nevina dječica vraćaju se u Jeruzalem, nitko isti od kada su vidjeli smrt. Raste trava na putu koji u tišini napuštaju,
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=