26 POEZIJA Tomislav Marijan BILOSNIĆ pruža do mojih vrata svaki dan. Imam ožiljke koji dokazuju da me san pritišće više od bola. Nitko ne zna kakvim će to znacima biti zapisano u rječniku vječnosti. O, Bože moj, neka ova moja pjesma ne bude načinjena od riječi od kojih se neće vidjeti ništa više od pjene što je na spužvi ostala. ISUS UMIRE NA KRIŽU Ni najhrabriji nisu čekali sudnji čas, nestali su nečujno misleći da ih ni primijetiti nećeš. Živ si, Oči su otvorene ali oni ne gledaju u Tebe. Konačno su našli način da iskoriste drvo tesano za zločince. Drvo stoji uspravno i rašireno kao i Ti na njemu, nitko se više ne bi trebao sramiti križa. Križ pokazuje svoje najljepše dijelove, janje djeluje kao sama slika Boga. Majka pod križem svjesna je kako drvo djeluje, žena je i majka tesara. Drvo k nebu raste i Ti na njegovim leđima. Majka se s Tobom moli i zagovara spas razbojnikā. Jedan se kaje tražeći rješenje, drugi se ruga zadovoljan onime što je učinio. Sveti Ivan polaže ruku na Knjigu za one koji izbjegavaju svjedočenje. Zli su se na lijevu stranu svrstali. I jednima i drugima i dalje govoriš kako si žedan i da je vrijeme za počinak. Neka je miru mir! Krv tvoja u zemlji u vremenu počiva. Anđeli otvaraju kalež s ljudskim obrazima, u kaležu Sunce i Mjesec.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=