22 POEZIJA Tomislav Marijan BILOSNIĆ ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM Križevi se množe, nalikuju jedan drugome, a ni jedan nije isti kad ga primimo. Stupovi i grede na ramenima razdvajaju tišinu u kojoj se svijet pretvara u jednu osobu, ona u konačnu bol. Ti si drvodjelac, Tebi je poznat jezik stabala. Padaš da mnoštvo ne bi u ognju križa bilo pretvoreno u dim kojega će progutati zrak. Ne znaju pred čijom si kućom pao, čiji je to osamljen krik. Udarci su već zaboljeli i mrtve. Kao da si pjesnik, mûk dokidaš uzdahom dok samoća nagriza duboku ranu otvorenu na zemlji, vodi i zraku. Njegov si sin, naše krvi. U Tebi su naše godine i djela u njima koje se kao ručice djeteta hvataju za nevidljivo, za dobro i zlo. Križ se s tijelom od zemlje ne odvaja, ne otkriva svoju tajnu. Kao da kruh sa zemlje podižeš ljubiš križ, neizreciv Božji mir. Ni Tvoja majka o Tebi ne zna sve, a mi se pretvaramo kao da znamo što je tko rekao, učinio i mislio. I ne okrećem se da bih Te pridržao, a imenom si me zazvao. Svi su čuli kako blagoslov pada na kamen u mojoj ruci. Pomislih na svoje korake u sjeni, ni prije ni poslije, nego baš sad kada se svijet pretvara u jednu osobu,
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=